studenoga 29, 2016

Gwoemul - The Host (2006) Filmska recenzija


The Host (2006)
Gwoemul
Žanr :  Comedy, Drama, Horror
Godina 2006
Redatelj: Joon-ho Bong
Glavne uloge: Kang-ho Song, Hie-bong Byeon, Hae-il Park
Trajanje filma : 02:00:00
Datum izlaska :    30 March 2006



“The Han River is very broad, Mr. Kim. Let’s try to be broad-minded about this.” kaže legendarni Scott Wilson u ulozi američkog patologa svome korejskom asistentu, još jednom ponovivši naredbu da izlije nekoliko stotina litara formaldehydrina u odvod koji se slijeva u rijeku Han na početku najuspješnijeg korejskog filma do sada (po zaradi, naravno). Posljedice navedenog ekološkog zlodjela vidljive su skokom radnje u budućnost za par godina, kada dvoje ribiča primijete malenu životinjicu u vodi, te nakon što je uhvate u čašu, a ova ih ugrize, vrate je natrag. Ponovni skok za par godina u budućnost dovodi nas u sadašnjost, na sunčane obale rijeke gdje ljudi sjede na travi i uživaju u danu, radnici marendaju, djeca puštaju zmajeve i trčkaraju okolo, a Gang-Du u kiosku svoga oca “ubija oko” za pultom. Povratkom njegove kćerke Hyun-seo iz škole, oni se povlače pred televiziju kako bi gledali direktan prijenos nacionalnog streličarskog turnira u kojemu nastupa Nam-Joo (Gang-Duova sestra, odnosno teta trinaestogodišnjoj Hyun-seo). Kada Gang-Du na trenutak napusti kiosk, primijeti da se ljudi okupljaju na obali, te promatraju nešto što visi ispod mosta. Uskoro se stvor baca u rijeku te polagano dopliva do obale, gdje mnoštvo baca sve i svašta u njegovom smjeru, ne bi li ga nahranilo. Sljedeći trenutak nastupa pravi pandemonij, jer čudovište iskače na obalu i kreće u potragu za ljudskim doručkom pritom rušeći sve pred sobom, zapinjajući i padajući poput dvogodišnjeg djeteta. Panika koja tada nastane, jedna je od najbolje prikazanih na filmskome platnu ikada, te je jednostavno izvrsno snimana stvarajući nevjerojatan ugođaj izgubljenosti i adrenalina. Pri kraju svog pohoda, čudovište repom obuhvati Hyun-seo, te pred očima užasnutog joj oca skoči natrag u rijeku, odvlačeći malu sa sobom, a njemu ne preostaje drugo nego okupiti porodicu i krenuti u potragu za kćerkom….

To bi “ukratko” bilo fantastičnih 20tak uvodnih minuta ove jedinstvene mješavine više filmskih žanrova od B horrora s čudovištem, drame, komedije o disfunkcionalnoj obitelji, te na kraju čak i o političkoj satiri. Toliko je toga za ispričati o ovome filmu dami morate oprostiti poveći “dječje prepričani” uvod u radnju filma, jer ma koliko htjeo skratiti na ono osnovno, jednostavno nisam mogao, smatrajući da je svaki propušteni detalj bitan za priču. Naravno, treba imati i potrebnu vještinu sve pametno sažeti, ali to je nešto sasvim drugo…osim toga, prije nego li krenem u dublju analizu svega i svačega, unaprijed vas upozoravan da će biti nešto spoilera i stvarno preporučam da prvo pogledate film. Nemojte se kasnije žaliti da vas nisam upozorio. Dobro, krenimo onda secirati ovaj fenomen nazvan The Host.

Najbolji mogući početak je na glavnoj atrakciji filma, velikom, sluzavom, šeprtljavom, akrobatskom, proždrljivom čudovištu. Nevjerojatnom genijalnošću redatelja (ujedno i ko-scenarist) čudovište nije sakriveno od očiju gledatelja, ne vidimo samo neke malene detalje, sjene na zidu, pomake krajičkom oka, nemir na vodi. Ono je tu, sada i odmah, izloženo pogledima i svjesni smo njegove nezgrapne prisutnosti poput slona u dnevnom boravku i to odmah na samome početku filma! Hrabar i rizičan potez, jer time se izgubi onaj veo misterija i znatiželje, te se ta karta ne može sačuvati na za završnu fazu filma. Svoj dio posla odrađuje kvalitetno, kao što se i od krvožednog bića i očekuje, sve do završnog obračuna. Za njegov izgled, koji mi je preteško opisivati jer izgleda sazdano iz 5-6 drugih filmskih čudovišta i još pokoje stvarne životinje, zaslužan je malo poznati (barem tada) FX studio “The Orphanage”, te mislim da su se iskazali i stvorili solidnu beštiju. Strašnom monstrumu suprotstavlja se obitelj Park, koja po disfunkcionalnosti ne zaostaje za onima iz filmova The Royal Tenembaums ili Little Miss Sunshine. “Vođa klana” djed Park Hee-Bong , vlasnik kioska s hranom, otac Gang-Du pomalo blentav, ljenčina koja pati od blažeg oblika narkolepsije, stric Nam-il, fakultetski naobrazovani vječni nezaposleni sklon alkoholu, te vrhunska streličarka, teta Nam-Joo kojoj ipak fali ono nešto da bude za zlatnu medalju. Obitelj je to koja ne može biti različitima, no koja nalazi snagu i zajedništvo potrebno da se upusti u pretragu kanalizacije Seoula u potrazi za voljenom Hyun-seo. Oni su izvor većine komičnih elemenata kojih ne nedostaje i moram priznati da me iznova oduševljava ta nevjerojatna sposobnost korejskih filmaša da u naoko dramatične trenutke i događaje savršeno ubace komične situacije. Jednostavno ih ne očekujete, te onda kada nastupe budu urnebesne. Neću ih navoditi kako vam ne bi pokvario gledanje, ali ćete zasigurno uživati.

Bez obzira na tu dozu vedrine, ipak moram naglasiti da većinu vremena strijepite nad sudbinama svih likova, jer nitko nije pošteđen lošeg skončavanja, što dodatno pojačava napetost i užitak gledanja. Za razliku od većine hollywoodskih uradaka gdje odmah na početku možete pogoditi preživjele na kraju filma, ovdje bi se i Nostradamus našao u problemima. No, bez obzira na žrtve, scenaristički je odlično prikazano jedinstvo obitelji u teškim trenucima i kako svatko da svoj doprinos i sve od sebe (i po cijenu vlastitog života) kada zagusti. Posebno se to odnosi na lik oca, Gang-Dua koji se svim silama bori protiv čudovišta, birokracije, vojske i svega što mu stane na put k spasenju njegove kćerke. Transformacija nije trenutna, i to je u osnovi ista ona dobroćudna šeprtlja od oca s početka filma, ali vidi se da je odlučniji i ustrajan na svom putu k iskupljenju.

Na kraju, trebam se osvrnuti i na onaj politički dio koji nosi jednu kontra američku poruku, prenesenu na inventivan, duhovit, ali i oštar, neposredan način. Naime, cijela ideja za film potaknuta je stvarnim zloglasnim događajem kada je 2000.g. stanoviti Albert McFarland, američki civilni mrtvozornik stacioniran u vojnoj bazi Yongsan, naredio svom osoblju da izlije 120 litara formaldehydrina u ispust mrtvačnice. Premda do rijeke Han (izvor pitke vode grada Seoula) prolazi kroz dva sustava za pročišćavanje, izbio je veliki skandal koji je doveo do anti-američkog protesta u južnoj Koreji. U samome filmu, čudovište je čak sporedni problem obitelji Park, iz razloga što je nesposobna i ulizička korejska vlada prihvatila sugestije amerikanaca da je stvor prijenosnik smrtonosnog virusa, te da se sve osobe koje su bile u nekoj vrsti kontakta ili blizini istoga stave u karantenu. Naravno, Parkovi spadaju u sami vrh te liste, te jednom kada nestanu iz bolnice budu progonjeni poput kriminalaca. Sav taj teror i panika oko virusa nisu utemeljeni na stvarnim činjenicama, već isključivo na spekulacijama, te na kraju rezultiraju čak i američkom intervencijom s zloglasnim “agent orangeom”, odnosno zaprašivanje većeg područja nekakvim bakteriološkim otrovom. Sve navedeno neodoljivo podsjeća na njihove intervencije (čitaj: invazije) po raznim državama poput Iraka i sl., a sve na osnovu nekakvih “činjenica” koje se na kraju pokažu neispravnima, da ne kažemo izmišljenima. Na pamet padaju i razni oblici “životinjskih” gripa kojima su nas plašili zadnjih par godina i stvarali atmosferu konstantne. Na sve to treba nadovezati i birokraciju i doktore koji konstantno ne žele saslušati Gang-Dua i pomoći mu izbaviti kćer, već smatraju da se radi o trabunjanjima bolesnoga čovjeka.

Sve u svemu, radi se o još jednom remek-djelu redatelja genijalnog Memories of Murder (i odličnoga Mother), te ne mogu dočekati njegov sljedeći film. Eto, nemam više što nadodati, iako gledajući u sve napisano smatram da nisam niti okrznuo površinu zelenog, ljigavog, čudovišnog, zabavnog, filma koji očarava svojom prividnom jednostavnošću. Stoga sami uronite u dubine rijeke Han u potrazi za jedinstvenim i prokleto dobrim filmskim iskustvom.

Ocjena: 8,5/10

Nema komentara:

Objavi komentar