studenoga 29, 2016

Hesher (2010) Recenzije Filmova


Hesher (2010)
Žanr:    Comedy, Drama
Godina :2010
Redatelj:   Spencer Susser
Glavne uloge:  Joseph Gordon-Levitt, Devin Brochu, Natalie Portman
Trajanje filma : 01:47:00
Datum izlaska :  25 June 2011


U zadnje vrijeme sam pogledao toliko filmova da si ih moram zapisivati na papir kako ne bi zaboravio recenzirati one bolje (ili ogavno loše). Netko će vjerojatno reći da to ne bi bilo potrebno kada bi filmovi bili vrijedni sjećanja, no to ima veze i sa godinama icon wink Hesher (2010) a može biti i predmetom neke druge (i duge) filozofske rasprave. Bez obzira na veliku količinu gledanih naslova, ne mogu se sjetite niti jednoga kojega sam toliko iščekivao kao “Heshera”, a sve od kada sam negdje na netu pogledao trailer. Joseph Gordon – Levitt u sasvim neočekivanom rokerskom izdanju i žestoka “Battery” od Metallice u pozadini su me osvojili na prvi pogled, a i sinopsis je djelovao obečavajuće i zanimljivo za klasično solidni “indie” film. No, kako to obično biva s velikim očekivanjima, konačan rezultat je samo polovično dobar film o tuzi, očaju, bijesu i prevladavanju istih.

Dječak T.J. (Devin Bronchu) izgubio je majku u automobilskoj nesreći prije dva mjeseca, te shrvan tugom stalno posjećuje otpad gdje se nalazi olupina kako bi sjedio na posljednjem mjestu gdje je majka bila živa, evocirajući uspomene na nju, u nemogućnosti da prihvati tragičnu stvarnost događaja koji su ga zadesili. Ne može dobiti pomoć od oca (Rainn Wilson), koji uslijed očaja i depresije ne izlazi iz kuće, samo spava u fotelji gledajući (kroz) televiziju, pod utjecajem tableta koje konzumira u velikim količinama. Njih dvoje sada žive u kući TJ-eve none, senilne starice koja se bezuspješno trudi održati neki privid normalnosti unutar ostatka obitelji nagrižene patnjom. Stvari će krenuti neočekivanim tokom kada TJ slučajno naleti na Heshera (Joseph Gordon-Levitt), samotnjaka punog bijesa, koji živi prema nekim svojim pravilima, a sve uz pratnju žestoke muzike. Pošto zbog dječaka Hesher izgubi mjesto gdje je do sada skvotao, smatra da mu je potonji dužan, te se jednostavno useli u njegovu kuću, točnije garažu. Otac nije zadovoljan što TJ dovodi “prijatelja” u kuću, no zbog posvemašnje apatije pojačanje medikamentima svakojake vrste ne poduzima ništa, a nona novoga ukućanina prihvaća poput unuka. Takav razvoj događaja nemalo iznenađuje TJ-a, ali premda ga Hesher plaši, istovremeno je zaintrigiran čudnovatim likom. Kako vrijeme prolazi, Hesher ima sve veći utjecaj na TJ-a, te pomalo počinje biti jasno da na svoj čudan, sirovi “headbangerski” način nastoji mu pomoći da se trgne iz sivila koje ga je obuzelo, zajedno s ostatkom porodice. Osim Heshera, TJ se sprijatelji i s Nicole (Natalie Portman), pomalo neuglednom mladom blagajnicom iz obližnjeg supermarketa koja mu pomogne kada ga na parkiralištu napadne školski nasilnik kojemu se zamjerio. Nicole je isto proganjana svojim demonima, nezadovoljna vlastitim životom, poslom i svemu ostalome, te se lako vezuje za dječaka, a svojom blagonaklonošću i nježnošću predstavlja šuštu suprotnost sirovoj energiji, anarhiji, nesputanosti divljeg Heshera….

Premda je vjerojatno jasno da se radi o iznimno interesantnom ostvarenju koje nudi jedan skoro novi pristup klasičnoj drami o gubitku voljene osobe, te naknadnoj borbi s mrakom i prazninom koji ostaju kao posljedica tog gubitka, film pati od dosta “šupljikavog” scenarija, previše naivnosti u nekim stvarima (Hesher puno toga uništi, zapali, razbije, osakati, bez pravnih posljedica), ponekad čak djeluje kao muzički spot, ali kao najveću manu mogu istaći osjećaj da svi ti likovi izgledaju kao da su se slučajno zatekli jedan pored drugoga, bez da ih priča dovoljno povezuje. Pritom mislim na okosnicu koju čine Hesher-TJ-Nicole. Pogotovo ova zadnja koja prelako prihvaća takvoga čudaka, što mi je malo prenategnuto. Zasmetalo me i to što sam iz trailera stekao dojam da će u filmu biti puno više žestoke muzike, a u stvari se radi o 3-4 pjesme Metallice. Pozitivno je što su sve sa prvih par albuma, dok je bend bio nešto posebno, a zvuk sasvim drugačiji od današnjeg (tu ima puno materijala za rasprave, ali smo ipak filmski site).

Od pozitivnih stvari treba prvenstveno istaknuti veličanstvenu glumu ostvarenu u svim ulogama. Na prvom mjestu je svakako Joseph Gordon-Levitt koji doslovno krade film ostalim glumcima kada je u kadru. Očigledno se jako zabavljao portretirajući takav suludi lik, ali je posao odradio maestralno. Uvjerljiv je, surov i dosljedan do kraja. Izvor je svih smiješnih trenutaka filma (ima i takvih), a vrhunac su mu metafore u kojima ćete zasigurno uživati, kao i vjerojatno u zanimljivim tetovažama, te crtačkim sposobnostima. Ne znamo razloge zašto je Hesher takav, ali to čak nije bitno, pošto u Levittovoj izvedbi izgleda bolno stvarno. Same pohvale zaslužuje i mali Devin Bronchu, jer uopće ne stječete dojam da se radi o glumi, već da je dječak stvarno izgubio roditelja. Svaka čast, ako tako nastavi, tko zna gdje će mu biti kraj. Rainn Wilson je možda imao i najtežu ulogu “amebe na kauču” i mnogi bi to odradili kao besplatni odmor, ali je i on poprilično uvjerljiv, davši liku neku osobnost bez pretjerivanja. Za kraj ostavljam svoju “miljenicu” koja iskače iz paštete, Natalie Portman, koja je više nego solidna u ne baš previše vremena kojeg se pojavljuje na ekranu.

Zaključno treba reći da se Susser kao redatelj i scenarist nije proslavio ovim neujednačenim filmom, no ipak bi savjetovao gledanje, jer premda obiluje nedostacima, smatram da zbog odlične glume, zanimljivog koncepta i iznimnog Josepha Gordon-Levitta zaslužuje biti pogledan. Zato dopustite Hesheru da uzdrma i vaš svijet, pa možda i vašu nonu nauči kako pušiti travu iz bonga icon wink Hesher (2010)

Ocjena: 6,5/10

Nema komentara:

Objavi komentar