studenoga 28, 2016

Kraljev govor (The King's Speech , 2010) Recenzije Filma


Kraljev govor (2010)
The King's Speech
Žanr  : Drama, History
Godina : 2010
Redatelj : Tom Hooper
Glavne uloge : Colin Firth, Helena Bonham-Carter, Geoffrey Rush, Guy Pearce
Trajanje filma : 01:33:00
Datum izlaska : 2010.


Dragi čitatelji, evo nas pred osvrtom na još jedan film višestruko nominiranom za ovogodišnje oskare. Premda ne smatram zlatne kipiće relevantnim pokazateljem kvalitete i vrijednosti filma, već samo jednim ovećim igrokazom novca i lažnog glamura, prijetvornih osmijeha, uštogljenih šala, patetičnih najava, trivijalnih tračeva i svega ostalog što čini Ameriku tako veličanstveno velikom, moram priznati da ovo djelo zaslužuje da na neki način bude istaknuto, jer se radi o dobrom filmu koji vrijedi pogledati. Radi se o povijesnoj drami, premda sam u zadnje vrijeme negdje pročitao da se povjesničari bune da su u filmu krivo prikazane ili iskrivljene neke činjenice. Sasvim nebitno za nas koji nismo Britanci. Prema onome što sam uspio iskopati na netu, glavnina događaja je vjerno prenesena, a tu i tamo su vjerojatno malo „pojačali“ dijaloge i sl. U svakom slučaju, napravili su odličan posao.

Film prati princa Alberta, mlađeg sina kralja Gerogea V, koji ima problema s teškim mucanjem zbog čega izbjegava javna pojavljivanja i govore. Godinama bezuspješno pokušava smanjiti mucanje uz pomoć mnogobrojnih doktora i terapeuta, što ga samo još više deprimira, te je digao ruke od novih pokušaja. No, njegova žena Elizabeth pronalazi stanovitog g. Loguea koji ima sasvim posebne, radikalne načine liječenja koje ubrzo počnu davati rezultate… Nije baš nekakva napeta priča s izvrsnim zapletom, zar ne? Naravno, ali ono što film čini zanimljivim, fascinantnim i izuzetno dobrim su odlične performanse glavnih glumaca, Colina Firtha i Geoffreya Rusha. Firth je naprosto „razvalio“ ulogu, njegovo mučenje s mucanjem je fizički bolno osjetljivo kroz ekran. Frustracija ,bijes, uplašenost, nemoć, zbunjenost, sve je tu. Stvarno izuzetno uvjerljivo odigrano, savršen prikaz jake individue zarobljene od strane tjelesne mane. Mislim da je zaslužio koju nagradu, pa čak i blesavog oskara J U usporedbi je Bridges patetično smiješan u True Gritu, sramota je da su na istom popisu.

Ništa loše nije odigrao ni Rush, uloga kao stvorena za njega. No, prava vrijednost filma je njihova interakcija, dijalozi i kemija koju su stvorili. Iskreno prijateljstvo dvoje ljudi, kralja i čovjeka, svakog sa svojim demonima koji su jedno u drugom našli podršku, te na kraju filma stvarno vjerujete da su to Bertie i Lionel, stari prijatelji. Nakon odgledanog filma poželjet ćete pronaći po netu informacije o oba lika, da se i sami uvjerite u istinitost onoga čemu ste svjedočili, što je istinsko priznanje i pohvala glumcima, scenaristima i redatelju. Znači da je ovaj u osnovi „feel good movie“ ispunio svoju svrhu, te vas oraspoložio i dodatno zaintrigirao, te da i nakon dva sata (koliko traje) tražite još. Nije sve savršeno, ima sitnih mana poput samoga kraja i izmjene „značajnih“ pogleda između glavnih likova, što je odavno postalo ofucano, izlizano i patetično, te izaziva trbušne kontrakcije kada se upotrebljava u filmu, osim kada se radi o porniću icon wink The Kings Speech (2010) Dakako, tu je i (meni) iritantna Helena Bonham Carter, koja je čak podnošljiva, začudo se ne prenemaže i nema neku čudnu raščerupanu frizuru, možda nije pročitala scenarij kada je odlučila prihvatiti ulogu?

Znači, radi se o dobrome, pametnome filmu koji bi trebao predstavljati izvrsni izbor za kino ukoliko ste u tom raspoloženju. Definitivno jedan od mojih top 15 filmova prošle godine, a krajnji popis bi mogao biti gotov negdje tijekom 2013…pogledajte ga, ne vjerujem da ćete požaliti.

Ocjena: 8/10

Nema komentara:

Objavi komentar