studenoga 29, 2016

Recenzija: Dalkomhan insaeng - A Bittersweet Life (2005)



Dalkomhan insaeng
A Bittersweet Life (2005)
Žanr :    akcija/drama/krimi
Godina : (2005)
Redatelj: Kim Jee-woon
Glavne uloge:  Lee Byung-hun, Kim Yeong-cheol, Shin Min-ah, Hwang Jung-min, Kim Roe-ha, Lee Gi-yeong
Trajanje filma : 01:25:00
Datum izlaska : 1 April 2005


Postoje filmove koje kada pogledate ostanete bez riječi barem neko vrijeme, a onda počnete razmišljati da li ste zaista pogledali tako dobar film ili ste to samo sanjali. Gorkoslatki život (A Bittersweet Life, 2005.) je jedan od takvih filmova, onaj kojeg ćete htjeti imati u svojoj kolekciji i kojem ćete se uvijek rado vraćati te kojim ćete daviti ljude oko sebe da ga pogledaju poput mene.

Gorkoslatki život je jedan od najboljih osvetničkih filmova koje sam ikada pogledao, tema za koju bi rekli da je više niko ne može ispričati na zanimljiv način (posebno nakon što odgledate Oldboya (2003.)), a onda pogledate ovaj film i shvatite da ste se prevarili. Inače, u originalu film je korejski prijevod izraza dolce vita ili slatki život, ali se neko dosjetio od stranih distributera sjetio da doda i ono gorko u naslov što mu itekako odgovara. Može se reći da je film čedo talentovanog Kima Jee-woona, koji je ujedno i scenarista i redatelj, i koji je svoj posao maestralno odradio stvarajući jedan zaista fantastičan film čijoj atmosferi uveliko doprinosi i odličan soundtrack.

Lee Byung-hun radi za moćnog mafijaša i za njega obavlja prljave poslove, ali mu jednom prilikom šef daje zadatak da prati njegovu ljubavnicu za koju sumnja da ima ljubavnika. Ukoliko se ispostavi da zaista ima ljubavnika, zna se šta mu je raditi. Isprva, film ide sporo, priča se odvija sporo i imate osjećaj da gledate dramu, a ne osvetnički film kakvim su vam ga predstavili, ali onda redatelj lagano počinje ubrzavati stvari i ubacivati u veću brzinu. Nakon što Leejev lik, Sun-woo, zaista otkrije ljubavnika i odbije ga ubiti radi šefove ljubavnice u koju se počeo zaljubljivati, on ga pušta da ode i tu počinju njegovi problemi. Prvo ga prebijaju u stanu, otimaju ga, muče i, na kraju, zakopavaju živog u grob, sve kako bi izmamili priznanje da je on zapravo taj tajanstveni ljubavnik. Od tog trenutka, film naglo prelazi iz druge u petu brzinu, sa nekim od najluđih kadrova koje sam ikada vidio i jednom od najboljih koreografija borbe. Sun-woo, izdan od strane svog šefa, postaje anđeo smrti, u svom besprijekornom crnom odijelu, i kreće na put osvete.

Prva i posljednja scena filma, koje nadopunjuju jedna drugu, nose svu poruku filma dok sam kraj, gdje se Sun-woou daje previše mogućnosti nego što je ljudsko tijelo sposobno, malčice kvari cjelokupan dojam, ali možda ne bi ni valjalo da je završilo drugačije. Što se tiče samog kraja, posljednjih desetak minuta su mi se dlačice na vratu doslovno naježile dok sam gledao kao Sun-woo prolazi bijelim hodnikom praćen jednom od najboljih završnih numera koje ćete imati prilike čuti u filmovima. Lee Byung-hun je svoju ulogu besprijekorno odigrao i vjerovatno je jedna od najbolje odigranih uloga u osvetničkim filmovima, rame uz rame sa Terenceom Stampom u Englezu (The Limey, 1999.), Melom Gibsonom u Vraćanju duga (Payback, 1999.) i Choi Min-sikom u Oldboyu (2003.).

Znači, lagano se zavalite u fotelju, na kauč, krevet ili gdje već, ugasite svjetlo i pustite film u kojem ćete istinski uživati ukoliko želite da vidite nešto novo jer se ovaj film zaista s pravom smatra neo-noir filmom. I zapamtite, da bi probali slatkoću života, prvo morate isprobati njegovu gorčinu.

Ocjena:7/10

Nema komentara:

Objavi komentar