prosinca 14, 2016

Captain Fantastic (2016) Recenzija


Captain Fantastic (2016)

Žanr:  Comedy, Drama, Romance
Godina 2016
Redatelj:  Matt Ross
Glavne uloge:  Viggo Mortensen, George MacKay, Samantha Isler
Trajanje filma : 01:58:00
Datum izlaska :     29 July 2016 (USA)


U šumama sjeverno-zapadnog Pacifika, otac sa svojih šestoro djece koje je odgajao na tom mjestu, morat će se suočiti sa spoljašnjim svijetom kao samohrani otac.

Ima par mjeseci kako sam pogledao najavu za ovaj trejler i znam da se prikazivao ljetos i kod nas u Bosni dole, ali nije mi se ukazala prilika do, evo sad. Najava mi je bila i više nego zanimljiva da mu ne odolim i upustim se u otkrivanju tog nekog kapetana fantastičnog

Riječ je o dramediji koja istražuje društvo, ulogu oca u porodici, te porodicu kao primarnu zajednicu svakog društva, dakle svega se pomalo dotiče, ali naravno i između ostalog, moralnih pitanja i teških odluka. Dramedija koja je više drama, a opet ne previše drama koja vas ne bi mogla u nekim trenucima i nasmijati(ustvari nabaciti osmijeh na lice - razlika je velika). Film je većim dijelom ''road-movie'', dakle film ceste, kako mi to zovemo, ali nemojte da vas preplaši ta iznenadna dinamičnost s obzirom da je film zanimljiv i gledljiv i da drži pažnju, barem u mom slučaju. Zašto mi je držao pažnju, a opet ga, vidit ćete na kraju, neću proglasiti ''must-see'' filmom niti otkrićem godine? Evo zašto: pošto sam mu dozvolio da me, pomalo agresivno, ali sadržajno uvede u samu priču, ostao sam prikovan uz njega u želji da saznam kako će završiti otac sa šestoro djece čija je žena upravo umrla, dakle njihova majka, a mora se suočavati sa svijetom koji je totalno nepoznat njegovoj djeci. Svijetom X-Boxa, debelih ljudi za koje njegova djeca vjeruju da su bolesni, filmovima, brzom hranom i sl. Ono što me čitavo vrijeme držalo uz film sa bogatim dijalozima, naučno-potkovanim i fino oblikovanim, jeste to što se ''Captain Fantastic'', metaforički rečeno, fino raspakuje. Skoro svaka scena i svaki dijalog je odraz onoga što nam reditelj uistinu želi poručiti, a ja ću navesti par primjera. Prije svega, reditelj se bavi problematikom današnjeg društva koje je uzelo svaki aspekt života zdravo za gotovo, ne vagajući šta je od toga ispravno, a šta nije, pa djecu pretvaramo u ideale koji robuju ustaljenim oblicima obrazovanja, kulture, mišljenja i slično(a to je samo najblaže rečeno što sam mogao osmisliti). Kroz dijalog oca i najmlađe djevojčice o silovanju koji se kasnije pretvara u čas o seksualnom odgoju, uspjevamo shvatiti kako su u porodici koja je rasla u divljini, ali koja se u isto vrijeme i edukovala i učila boriti i loviti svoju hranu, otklonjene sve barijere, uslovno rečeno. No pokušajte zamisliti da se takav razgovor vodi u jednom našem domaćinstvu. Naš mentalitet smatra seks tabuu temom. I ne samo to, ali neću zalaziti u ono šta je u našoj državi problem, nego se striktno moram držati filma. U sceni kada otac šestero djece, ''ponizi'' vršnjake svoje dvije djevojčice postavljajući im pitanja o zakonima države u kojoj žive, a zatim dokaže da njegova osmogodišnja djevojčica na tom polju razvaljuje i to razmišljajući svojom glavom, natjera nas da se zapitamo o obrazovanju, o edukaciji koja se pruža našoj djeci i o prosvjeti koja radi za profit, a manje za dobrobit onih na čijim leđima svijet ostaje.

Odmaći ću se sada nakratko od svih poruka koje film šalje i divne pouke koju možemo izvući na kraju te se dotaći jednog odličnog performansa. Sve oko toga u filmu šljaka, ne brinite, ali Viggo glumi za čitavu svoju karijeru i zaslužuje nominaciju za Oskara, ako ne i sam Oskar i želim da vjerujem da će se u konkurenciji za tu nagradu naći. ''Nadglumio'' je svog starijeg kolegu Frank Lagelu i iskreno se nadam da neće proći neopažen, ni on, ni sam njegov film. Montaža, muzička podloga, kostimografija ... nemam ni z od zamjere, a opet imam zamjerku za čitav film. Iako mislim da zaslužuje biti pogledan u svakoj nadolazećoj generaciji, ovo ne mogu proglasiti najboljim filmom godine, a kamoli najboljim filmom ceste. U nekim trenucima teško uspijeva balansirati između onoga šta je drama, a šta komedija i mislim da je onaj tip filmova koji nije za svakoga, ali skoro svako bi ga trebao pogledati, što mu umanjuje finalnu ocjenu ali ne i vrijednost koju nosi sa sobom. Nedostajalo mu je malo više vatre, neki preokret koji bi nas zapalio, a zatim možda jači kraj da duboko ureže utisak pod kožom. Eto, to mi je samo.

Ocjena na IMDb.com mu je 8,1/10, a na Tomatoesima 82%. Zaradio je malo jače od 5 miliona dolara u Americi. Matt Ross je i reditelj i scenarista film i već je prikupio mnogo priznanja za ovaj rad, a on je nama poznat više po glumačkom radu nego rediteljskom jer iza sebe ima samo jedan film, i to manje poznatu dramu ''28 Hotel Rooms''.

Sve u svemu, ovakvi se filmovi rijetko viđaju, a rijetko još kome sviđaju. Ljudi traže ofirnu patetiku, suze i intrige u dramama, a ovaj film je suptilna i izuzetno lijepa kritika o nama samima koji smo nemoćni nad moćnima koji nas uveliko kontrolišu i jedu nam mozgove. Prijatno i laku noć!

Ocjena:8/10

Nema komentara:

Objavi komentar