prosinca 29, 2016

Goran 2016 Recenzija Filma

Goran (2016)
Goran

Žanr: Drama, Triler
Godina 2016
Redatelj: Nevio Marasović
Glavne uloge: Franjo Dijak, Nataša Janjić, Goran Bogdan
Trajanje filma : 01:31:00
Datum izlaska : 22.Prosinac 2016.



Hrvatska kinematografija počinje se polako, ali sigurno mijenjati u posljednjih nekoliko godina, počinju da rade dosta mudrije. Posljednjih godina hrvatska kinematografija je dala dosta dobrih filmova ("Ljudožder vegetarijanac", "Sonja i bik", "Metastaze", "ZG80", "S one strane", "Ne gledaj mi u pijat"...) te su je pojavili mladi talentirani glumci i redatelji koji su unijeli dosta pomutnje u status quo filmske industrije. Jedan iz spomenutog novog vala je i Nevio Marasović.

Imajući u vidu prva dva Marasovićeva filma možemo zaključiti da je fokus, generalno gledano, bačen na sadržaj. Odabrao je norveškog scenarista Gjermunda Gisvolda kome je "Goran" prvi dugometražni scenaristici film. Kada su okupili glumce rad na filmu "Goran" mogao je početi.

Rezultat suradnje je novi redateljov iskorak koji se ovaj put igra vise formom filma nego sadržajem. Forma, na sreću gledaoca, ne postane sama sebi svrha, već joj je data određena svrha. U idiličnom, snijegom prekrivenom Gorskom Kotaru Goran želi miran i jednostavan život. Vožnja taksija i briga oko njegove žene Line je jedino sto mu je na pameti. Međutim, ujutro Goranovog rođendana donosi sukob između ljudi kojima je okružen, tako željena i osunčana Opatija iznenada se cini daleka.

Gledajući objektivnim ocima, Goraj je jednostavan film, bez nepotrebnih ekshibicija. Ta jednostavnost i jasna redateljeva vizija cini ga zanimljivim i drugačijim. Posmatrajuci film, gledatelj će siguran sam osjetiti kako raskoraka između početne redateljeve vizije i završnog proizvoda nema. Zamišljeno je i ostvareno.Prva trećina, zapravo polovica "Gorana" ljubiteljima filmova bržeg tempa biti će (pre)spora, previše obična, no okvirnom kompozicijom i činjenicom da film iz minute u minutu postaje sve bolji i zanimljiviji prikovat će većinu gledatelja uz ekran s razmišljanjem. Goran podsjeća na Cooglerov Fruitvale Station. Radnja, zbivanja i likovi podređeni su crescendu koji se događa u pravoj shakespearovoj maniri koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. U prilog jednostavnosti govori i činjenica kako se radnja filma odvija na tek nekoliko lokacija. Izvrsnim radom kamere i povezivanje nemilosrdne okoline i sadržaja filma s jedne te konfrontiranjem nevine muzike (i filma) koja se proteže kroz film s druge strane na smišljen se i inteligentan način nadograđuje spomenuta baza što pomalo aludira na Kubricka i "Isijavanje".

Jedan od nedostataka filma koji i nije bas neoprostiv s obzirom na zamišljenu formu je karakterizacija linkova. Zajedničko im je životnosti jednostavnost. Karakteri su to odnosno ljudi koje svakodnevno možemo sresti na ulici,čije se stvarnosti lome, okrenute u spletu nesretnih i nespretnih događaja. Svi imaju svoj zašto i kako? nakon pogledanog filma osjeća se potreba za snažnijim prikazom karaktera, prvenstveno kod Gorana i Line. Štice se dojam da je prikazan samo vrh navedenih karaktera čiji bismo ostatak mogli dobiti mogućim nastavcima. Treba reci da su odlično odradili svoj posao Franjo Dijak u ulozi Gorana te Nataša Janjić u ulozi fatalne Line. Prica filma se kao i sto naslov sam kaže vrti oko Gorana kojom se scenarista odlično poigrava. Glavni lik nije autoritativan i jak kako bi se to očekivalo, nego je upravo suprotno. Goran je karakterno slab i krhak. Redatelj ga kako minute u filmu odmiču suprotstavlja jakim sporednim linkovima. Radnju filma gura u ruke Lini glavnom ženskom liku. Linin fizički nedostatak izaziva empatiju. Sto se tiče Gorana ona je najokrutniji lik filma. Film "Goran" je uspio da sadrži dosta toga neviđenog za hrvatsku filmsku industriju, istovremeno izražava oduševljenje i zgražanje. Hrvatska kinematografija je ovim filmom dobila konja za trku... Uživajte!!!

Ocjena 7/10

 Goran
(2016) on IMDb

Nema komentara:

Objavi komentar