prosinca 13, 2016

Pedeset nijansi sive - Fifty Shades of Grey 2015 Recenzija Filma


Pedeset nijansi sive (2015)
Fifty Shades of Grey

Žanr: Drama, Romantika
Godina 2015
Redatelj: Sam Taylor-Johnson
Glavne uloge: Jamie Dornan, Dakota Johnson, Luke Grimes
Trajanje filma : 02:05:00
Datum izlaska :  13. Veljača 2015.



Studentica engleske književnosti upoznaje mladog, atraktivnog biznismena i odjednom joj se život mijenja iz korijena kada shvati ko je on zapravo.

Ekranizacija svjetski popularne knjige bila je samo pitanje vremena. Ustvari, nije bilo više ni pitanje vremena, jer se ona spremala odmah nakon što su svi shvatili da se radi o nenormalno popularnom djelu i baš iz razloga dok je knjiga još uvijek bila top tema svjetskih medija i glavna tema među čitaocima širom svijeta, odlučili su snimiti film čisto da se sve ne izgubi žar, bez obzira što nije ostavljeno puno vremena i prostora da se filmu i njegovoj realizaciji iskreno posveti. I odgledao sam film čisto iz razloga da vidim koliko je loš, kako su ga okaraterisali, netom nakon dolaska u kina.

I za ovakav tip filma imate očekivanja. Očekujete da će biti loš, da je tipična zamka koja je tu da prikupi brdo love ili da je erotska verzija 'Twilight'a, kako sam ga ja nazvao. Mislim da nije više ni bitno, u ovom slučaju, navoditi o čemu se zapravo u filmu radi kad su i ptice na grani upućene u to, ali da pojasnim, ako se neko slučajno još pita. Dakle, mlada studentica engleske književnosti posjećuje uspješnog biznismena, gospodina Greya, kako bi ga intervjuirala jer njena prijateljica, koja je to prvobitno trebala uraditi, ne može. Njihov prvi susret neće proći sasvim obično, pa baš i zbog tog razloga, oni se nastavljaju viđati, da bi mlada studentica Anastasia shvatila da je čovjek u kojeg se počinje zaljubljivati zapravo opsjednut dominacijom i sadističkim poduhvatima, ako to tako mogu nazvati, u seksu. Na ovaj film, većina nas, gleda kao na mamac koji mami publiku svojom senzacionalnošću, neobičnošću i temom kojom se bavi a koju dugo nismo imali prilike gledati na ekranu. I nemamo se šta pravdati i tješiti, ovaj film i jeste tip filma koji se snimio brže-bolje i navrat-nanos samo da bih prikupio lovu, a to kakav će uistinu biti, vjerovatno niko nije mario. Na publici i kritičarima bilo je da ocjene sada kako je ispalo to sve što je snimljeno i da li je doista film autentična kopija knjige na osnovu koje je snimljen. A s obzirom da je ja nisam pročitao, niti imam namjeru, jedino to ne mogu ni tvrditi. Ali i bez obzira, prenio film vjerodostojno ili ne, sve što smo imali priliku pročitati u knjizi, to kakav je on kao zasebna cjelina, ocijenio sam kao nešto što je bez razloga tako popljuvano, kao da se radi o nečemu najlošijem i najjadnijem u čitavoj, tek načetoj, 2015toj godini. Čak štaviše, ''50 Shades of Grey'' mi se činio i zanimljivim ostvarenjem, ne iz razloga jer je zanimljiv i intrigantan, nego što mi je bilo simpatično i neodoljivo sabirati romantično sladunjaste klišee na prste mojih ruku, po dva-tri puta. Erotičnost filma, koliko god da je bilo, uništena je upravo tim; dakle manjkom originalnosti i ispadima i davno utvrđenim i iscrpljenim dijalozima iz romantičnih filmova. A pošto sam oštri protivnik toga, to mi nije moglo a da ne zapadne za oči. Smatram da je film, tendencijom da prikaže odnos prosječne djevojke i iole nadprosječnog čovjeka, koji apsolutno ima sve, osim mogućnost da nekog zavoli, zaglupio većinu svoje publike i svojim izvještačenim likovima i scenama naveo na to da mnogi, a pod mnogi, mislim većinom na ženski dio publike, pokušaju naći svog gospodina Greya. A ruku na srce, nigdje na svijetu nema osobe koja zna voziti helikopter, avion, svirati klavir, koja ima milione milione dolara, isklesano tijelo, sve što poželi, a jednostavno nije spremna da ikoga zavoli. Dakle, smeta mi to što je Christian očit dokaz fikcije i izvještačenosti i što u njegovom liku i što u dijalozima njegovog lika nema ničega prirodnog. Zar nisu mogli stvoriti lika koji će bar u jednoj sceni se gromoglasno nasmijati ili čak zakašljati. Okej, jasno mi je da potenciraju njegovu misterioznost i hladnokrvnost, ali uništili su i samim tim, njegovu mogućnost da bude prirodan i dostupan. U suštini, nije loš film i jedino na što mogu pristati je da je glupav i nepromišljen.

Ocjena na IMDb.com mu je malih 4,2/10 a na Tomatoesima nezavidnih 24%. Reditelj filma je Sam Taylor-Johnson, koja iza sebe ima daleko uspješniji i kvalitetniji ''Nowhere Boy''. Film je na budžet od 40 miliona dolara zaradio više od 485 i ta cifra još raste. Istu svotu novca, možda i veću, donijet će mu i dva nova nastavka koja su sami od sebe već dovoljna senzacija i reklama i koji se ne moraju dodatno reklamirati bezuspješnim informacijama da glumac Dornan napušta svoj lik jer mu to žena naređuje. I kad sam već pomenuo njega, mislim da su sasvim solidno svoje uloge iznijeli i on i njegova partnerica na setu, Dakota Johnson, pa će biti teško naviknuti se na novi pokušaj portretiranja gospodina Greya jer je on to činio dovoljno dobro.

Ne znam kako da zaključi sa recenzijom a da kažem da li da ga gledate ili ne. Ukoliko ste prisebna, realistična osoba i stojite čvrsto na zemlji, možete pogledati ovo ostvarenje, a ukoliko ste opstimično, često lebdite, sanjarite i date se lako omesti sladunjavim momentima u filmovima, onda će vas ovaj film upropastiti, i ako ste žensko, nikada nećete naći pravog muškarca, a ako ste muškarac, uništit će vaše samopozudanje. Pa bujrum, ako ste me shvatili o čemu pričam.

Ocjena:5/10

Nema komentara:

Objavi komentar