prosinca 14, 2016

Soba Razočarenja - The Disappointments Room (2016) Recenzija Filma


The Disappointments Room (2016)
SOBA RAZOČARANJA


Žanr   Drama, Horror, Thriller
Godina 2016
Redatelj:   D.J. Caruso
Glavne uloge:   Kate Beckinsale, Mel Raido, Lucas Till
Trajanje filma : 01:32:00
Datum izlaska :   9 September 2016 (USA)



Nakon useljenja u kuću iz snova, majka Dana sasvim slučajno oslobađa zlo iz tajne sobe na tavanu koje će promijeniti njihove živote zauvijek.

Ne bi li vas zaintrigirao film koji na prvu izgleda sasvim ''ok'', a činjenično stanje mu je 0% na Rotten Tomatoes. Isto tako ni publika nije ostala naklonjena filmu. Ja sam to morao pogledati, vjerujte. Eh sad, glavni spor u odnosu između mene i filma je taj što meni prvo u oko upadne kritika pa tek ona ja krenem rasuđivati je li film dobar ili nije, a u ovom slučaju jedino što mi je preostalo jeste da prihvatim činjenicu da je film zaista loš i da samo primjećujem sve greške i propuste koji su se našli u filmu. No doći će i dan kada ću ja biti kritičar koji se zaista nešto pita, pa ću dobiti priliku ocjenjivati filmove prije nego li se nađu u zvaničnoj kino-distribuciji.

Idemo mi dalje... Nastojim ja biti objektivan, maksimalno, vjerujte mi, i suzdržavam se od mišljenja drugih dok gledam film kako bih sam stvorio neki lični utisak nakon što završi, a dosta filmova pogledanih unazad par godina pokazuju da zaista ne zavisim od osude kritičara i da pokušavam biti originalan i da pokušavam kreirati recenziju dostupnu svima kako bi im na što jednostavniji način pomogla u odluci koji film pogledati ili ne, no uzmemo li u obzir ovaj film, stvarno je bilo nemoguće ostati optimističan. Eh to, ''optimističan'' je riječ koju tražim. A recenziju pišem iznova jer nisam spremio ono što sam maločas napisao i izbrisalo mi se pa ću sada biti nešto sažetiji i probat ću se sjetiti svih stvari koje sam već bio napisao za ovaj film. Uglavnom, film nisam odgledalo do kraja jer mi se zaista nije dalo, a bilo je već oko ponoći pa sam pogledom tražio krevet po sobi u želji da mu se bacim u zagrljaj i tako je bilo; ali ono što sam vidio, a vidio sam dosta fatalnih trenutaka do iza zapleta kada sam rekao ''CUT!'', dovoljno mi je da stvorim utisak o ovom filmu i shvatim da su ovoga puta kritičari zaista bili pravedni i da im se može povjerovati. Krenut ćemo od ideje filma; film reciklira jednu, lijepi milion puta već viđenu ideju, a to je ono kad mala obitelj useljava u kuću iz snova pa shvate da je to zapravo kuća iz noćne more, no mogli smo očekivati originalnost i nešto osvježavajuće da nas film nije pobio užasno lošim performansima, ''wtf'' trenucima, zbunjujućim flashback-ovima i ''bu'' trenucima koji su zapravo samo ispali smiješni( ja kažem ''bu'' jer nema službenog prevoda na naš za ovaj izraz, a na engleskom se to kaže jump scares ili nešto kao scena koja vas preplaši i natjera da skočite, grubo prevedeno). Ove godine smo također imali jedan film sa sličnom tematikom; dakle mala obitelj doživi tragediju, a onda jedna osoba iz te obitelji(u oba slučaja su to očajne ali radoznale majke) otvore neka vrata koja ne bi trebalo otvoriti i oslobode neku zlu silu. Uspoređujem ovaj film sa ''The Other Side of the Door'', koji je zapravo i solidan u odnosu na ovo što je pred nama. Lijepa Beckinsale je jedina koja nije loša u ovom filmu, ali izgleda pomalo kao da se izgubila, kao da je shvatila da je potpisala ugovor za loš film pa ne može odustati jer bi morala iskeširati par miliona studiju i svi njeni pokreti kao da su nijemi signali za pomoć, što je doduše dobro došlo za njen lik u ovom filmu. A svi ostali, njene kolege i kolegice su, manje-više, s*anje. Ali, ali... moram izdvojiti Mel Raida koji igra njenog supruga i koji je zapravo hodajući užas na dvije noge. Toliko.

Ocjena na IMDb.com mu je 4,1/10, a na Tomatoesima već pomenutih 0%. Na 15 miliona dolara budžeta, film je zaradio malo jače od 2 u Americi. Ah, čuda li. D.J. Caruso je reditelj filma i ovoga puta je zaista omanuo jer je valjda stavio fokus na realizaciju trećeg dijela ''xXx''a, a njegovi najbolji projekti su ''Disturbia'', ''Eagle Eye'' i ''Standing Up''.

Suma sumarum; mislim da sam ove godine već jedan film proglasio najbesmislenijim, ali ovaj će definitivno preuzeti titulu jer nije ovo loš i užasan film tipa ''Sharknado'' i tako te budalaštine gdje ne znate da li bi se smijali ili bi plakali uz loše CGI efekte, glumu i samu priču, nego je ovo tip filma gdje je neko očigledno imao neku viziju ali se na pola puta realizacije te svoje vizije i ideje razbolio od depresije i počeo koristiti teške droge, a i neke adrenalinske injekcije pa se sve to svelo na ovo. U biti, ako na kino salu gledamo kao na neku veliku sobu, onda je to bila bukvalno soba razočaranja - a od mene vam je, nemojte ba džaba ovo gledati.

Ocjena:2/10

Nema komentara:

Objavi komentar