veljače 18, 2017

Toni Erdmann (2016) Recenzija Filma

Toni Erdmann (2016) Recenzija Filma
Toni Erdmann (2016) Recenzija Filma

Toni Erdmann (2016)

Žanr: Comedy, Drama
Godina 2016
Redatelj: Maren Ade
Glavne uloge:  Sandra Hüller, Peter Simonischek, Michael Wittenborn
Trajanje filma: 02:44:00
Datum izlaska:    25 December 2016 (USA)











Winfried ne vidi često svoju zaposlenu kćerku Ines. Iznenada, nakon što mu je umro pas, ovaj profesor glazbenog odlučuje je iznenaditi posjetom. Neobičan potez jer je Ines ozbiljna žena od karijere koja radi na važnom projektu kao korporativni strateg u Bukureštu. No, kako bi se pogledali u oči, zemljopisna im promjena ne pomaže. Šaljivdžija Winfried svoju kćerku voli izluđivati jeftinim šalama. Još su gora njegova narušavanja njezina rutinskog životnog stila koji se sastoji od dugih sastanaka, hotelskih barova i poslovnih izvještaja. Otac i kćerka dogovore se da to mora prestati pa se Winfried vraća u Njemačku. Tamo stvara svoj slatkorječivi alter ego po imenu Toni Erdmann. Prerušen u odrapano odijelo, neobičnu periku te još neobičnije zube, Toni upada u Inesin poslovni život, predstavljajući se kao life coach njezina direktora. Kao Toni, Winfried je čvršći i ne povlači se, što je Ines izazov. Što su agresivniji, to postaju bliži jedan drugome. U tom ludilu, Ines počinje shvaćati da njezin ekscentrični otac, nakon svega, zaslužuje mjesto u njenom životu.

Skoro trosatni film i još nam dolazi iz Njemačke. Ko bi se upustio u ovu avanturu iako je velika vjerovatnoća da će film prizvati Oskarovu nominaciju za najbolji strani film, a možda i glavnu mušku ulogu. Ja propratim sve što dođe u dodir sa Oskarima ali opet, ko će sjesti i posvetiti se ovom filmu dva i po sata? Izgleda da ću ja.

Malo sam prehlađen ali, u međuvremenu dok me bol popuštala, ja sam prelomio s odlukom - pogledat ću ''Toni Erdmann''a čisto da vidim zašto je bio najomiljeniji film s Cannes Film Festivala, zašto je nominiran za Zlatni Globus kao najbolji strani film i zašto svi većinom o njemu pričaju sve u superlativu. Od skoro tri sata jedne njemačke dramedije(a više drame nego komedije) ostalo mi je sljedeće: ovo je jedan emotivan, humoran film pun topline i sentimentalnosti koji je predug i preeksplicitan za moj ukus, ali uspješno dotiče srž i u svojoj namjeri da ogoli lažni svijet današnjih vrijednosti, uspjeha i poslovnog života također je uspio. Kroz jednog lika i njegov alter ego koji je ujedno i naziv filma, mi dobijamo priliku da vidimo kako to izgleda kad se ismijava ozbiljan i hladan svijet poslovnih ljudi, a motiv ovog filma nije bilo zapravo to, nego da nam kroz odnos oca i kćerke pokaže šta je zaista u životu važno i šta treba uvijek biti na prvom mjestu. Sve je to fino, za oko lijepo, čak sam se i razuvjerio ovim filmom da Nijemci nemaju humorističnu stranu ali zadnja trećina filma me skoro pa i uspavala. Ili je to bilo zato što sam cijelu noć bio budan ili jednostavno zato što je film odlutao od smislenosti i poente koju je čitavo vrijeme fino raspakivao da bi tako bezuslovno postao dosadnjikav i nemoguć za progutati. Pojava oca u velikom dlakavom kostimu i sam kraj su ostavili na mene jak utisak ali sveukupan dojam je da je ovo dobar film ali vjerovatno ne najbolji da bi tako lako prikupio sva moguća filmska odličja, priznanja i nagrade u kategoriji nekog stranog filma. Simonischek možda dobije i nominaciju za Oskara, a njegova kolegica Huller koja mu igra kćerku također je fenomenalna, kao i ostatak glumačke ekipe koji su svojim nastupima stvorili takav osjećaj prirodnosti i realističnosti da nakratko zaboravite da uopšte gledate neki igrani film.

Ocjena na IMDb.com mu je 7,7/10, a na Tomatoesima visokih 92%. Film je na domaćem teritoriju zaradio oko 200 hiljada dolara. Maren Ade je rediteljica filma, veoma ambiciozna u svom poslu koja je prikupila 150 sati snimljenog materijala samo ovog filma, a onda to skresala na nešto manje da bi sve imalo smisla. Ona kad odluči da priča priču, ona je baš ispriča. Iza sebe ima dva dugometražna filma ''Alle Anderen'' i ''Der Wald von lauter Bäumen'' i par kratkometražnih uradaka.

Takav kakav jeste, ''Toni Erdmann'' je možda poslužio svrsi ali nije baš za svakoga, ne iz razloga što je neki mentalni izazov od filma ili zato što je neko pogiravanje sa radnjom i likovima, nego zato što ne izgleda kao film koji bi se mogao pogledati za jedno večer da se dan poslije ne grizete od savjesti što ste utraćili dobar dio večeri na nešto što puno govori, a ništa konkretno ne kaže.

Ocjena 7/10

 Toni Erdmann
(2016) on IMDb

Nema komentara:

Objavi komentar