| Batman V Superman: Zora pravednika (2016) Batman v Superman: Dawn of Justice
Žanr: Akcija, Avantura, Fantazija |
Bojeći se postupaka superjunaka s božanskim moćima čije je djelovanje van svake kontrole, moćni osvetnik iz Gotham Cityja kreće u borbu s najcjenjenijim spasiteljem modernog doba, dok se svijet pita kakav mu junak zapravo treba. Sada kad su Batman i Superman u sukobu, ubrzo raste nova prijetnja, a čovječanstvu prijeti veća opasnost od bilo koje s kojom je dosad bilo suočeno.
Toliko se epiteta može vezati uz ovaj film jer je bio u vrhu liste najočekivanijih projekata ove godine, ali ne toliko za mene koliko za vjerne fanove stripa i svega što se iz njega ekranizuje, O ovom filmu, njegovoj realizaciji, pozadini filma i svega što je došlo poslije, može se napisati jedan pogolemi esej, ali baziran djelom na činjenicama, a djelom sadržan iz subjektivnih posmatranja.
Još od djetinjstva rastemo uz crtane filmove gdje su nam prikazani heroji kako spašavaju svijet i onda se djeca vežu uz te likove(naročito muška djeca, ako je riječ o dobro poznatim likovima) pa nam oni postanu uzori i pokretačka snaga. Ja sam rastao uz sasvim druge heroje kao što su Bugs Bunny, Mumijevi, Tom & Jerry, Yu-Gi-Oh, Pokemoni i sl. i nisam nikada imao toliko dodira sa likovima iz Marvela ili DcComicsa niti sam bio ljubitelj tih stripova, ali ako rastete, neizbježno je da ono što je mnogo popularno postane dio kulture, dio umjetnosti, pa su tako, dobro uloženi novci u ekranizaciju omiljenih (n)(v)am likova na kraju urodili plodom i zasigurno obilježili jedan period. Pa tako izgrađujući carstvo filmova na dva najveća stripovska rivala, ”DcComics” i ”Marvel”, fanovi su se brže-bolje podijelili u dvije skupine; oni koji vole malo više šarenila, humora i likove sa ne toliko brutalnom prošlošću, dakle oni koji vole Marvel, ili oni koji vole neku mračniju atmosferu, ozbiljnije dijaloge i dublje priče, dakle DcComics ekipa. Ima i onih koji vole obje varijante, ali ti ljudi nemaju identitet, skloni su prevarama i ne treba ih uzimati za ozbiljno. Šalu na stranu, ali tako se izgradilo carstvo ovih filmova. Mene kad bi se pitalo, kada bih morao birati skupinu u koju bih upao, naginjao bih uvijek više ka DcComiscu, baš zbog te prepoznatljivije doze ozbiljnosti i mračne atmosfere. Eh, kad smo već kod realizacije filmova koji su kasnije postali veliki(ili su imali namjeru), iz ove prve kuće, izdvojio bih jedino ‘Thor’a i onaj prvi film o njemu koji mi je baš nekako fino legao. Sve prije i poslije, svi Iron Meni, Kapetani Amerike i Osvetnici bili su očigledni pucnjevi u nebo komercijale. A što se tiče DcComisa, ne možemo proći kroz historiju stvaranja ovog carstva bez da ne odamo počast svemu onome što je stvarao Nolan. Cristopher Nolan, koji, kada je stvarao trilogiju o ‘Mračnom vitezu” odnosno o Batmanu, učinio je da ti filmovi budu dostupni svima, i oni koji vole ljude sa plaštom i maskom i oni koji ne vole, a opet, u drugu ruku, napravio je najbolje Batmana, zajedno sa Christianom Baleom, a svakako i najbolje negativce iz te tri trilogije i sasvim je sigurno da će ostati neprevaziđen. On je u svaku scenu unio smisao, unio težinu, donio nevjerovatne akcijske sekvence i to sve tako fino složio i poredao da ni on sam ne bi imao ništa dodati ni poslije toliko godina. To što su pokušali da otpočnu novu epohu sa Ben Affleckom, za sada nije krenulo dobro, ali se nastavlja i ne znamo koliko će daleko dogurati. Zašto nije krenulo dobro? Pa slijedi nastavak ove isrpljujuće kritike…
Prije svega, ovo što sam ispisao dosad, a osjećao sam potrebu kako bi recenzija bila potpuna, samo je sažetak najbitnijeg, jer činjenica koje bi se mogle iznijeti ima još mnogo. Objave oni tako da je novi Batman Ben Affleck, fanovi popljuju sve mrtvo i živo ovima koji su tu odluku donijeli, ali niko ništa ne uradi povodom toga(kao da bi ko i mogao) i konačna borba ova dva superheroja desi se u martu 2016. Malo je bilo negodovanja oko samog Batmana i njegovog oklopa, a ne odijela, jer ovo što on nosi djeluje kao neiskorišteni dio tenka, ali nekog jako modernog tenka, međutim i to utihne i sve krene po planu. Supermana niko nije spominjao jer je on srdačno prihvaćen još 2013. godine u filmu ”Man of Steel”(koji je meni bio izuzetno mlak i jednoličan) s obzirom da su ga svi toplo priželjkivali nakon što se neko pos*ao na motku sa ”Superman Returns” davne 2006. godine. I tako krenu najave, mali uvodi u ono što nas čeka u ovoj epski borbi, zatim bube u uhu da će se pojaviti Wonder Woman, koja se docnije i pojavi, a bolje da nije, i tako film puste u kina i onda ga kritike saspu. Loše kritike, naravno. U jednom intervjuu koji je izašao netom poslije izlaska filma u kinu, pričaju tako Cavill i Affleck i onda kroz par sekundi možete vidjeti svu žalost i ogorčenost na licu Bena kada shvati u šta se upustio. Njegova dva zadnja filma, jedan u kojem glumi i jedan čiji je reditelj, Argo i Gone Girl, vjerovatno su već upisani u povijest američke kinematografije i to ga je činilo ispunjenim da bi godinu, dvije, nakon, doživio fijasko. Očigledno ga ne zanima što će film možda zaraditi i milijardu, dobra ocjena je nešto sasvim drugo. Nešto što duže traje… Međutim, pojave se i teorije zavjere da svaki film reditelja Zack Snydera eventualno bude dočekan na nož, iako je riječ o vrhunskom reditelju sa bogatom historijom i sve je to stavim po strani i odlučim da sam budem svjedok nečemu što me treba ili oduševiti i naježiti ili razočarati i okahriti. Sinoć poslije ponoći prelistavam novitete i ozari mi se lice kad vidim da je izašla dobra snimka ovog filma. Ni pet, ni šes’, zalegnem i pustim ga. Ionako sam par dana odmarao od filmova i hajde reko da odmor kvalitetno prekinemo. Već u početku osjećam tjeskobu i želju da se reditelju dogodi nešto loše(ne da ga udari auto ili tako nešto, nego da padne u javnosti i da se osramoti, tako nešto) i samo zato što sam vidio kuda vodi čitava priča. Vodi u predvidljivom pravcu, u pravcu koji će mnoge nanervirati i u konačnici i razočarati. Uvodna sekvenca nam predstavlja Batmana tj. Bruce Wayna koji gubi roditelje, pa onda onaj nezaboravni upad u bunar i odatle sve kreće. I onda, s neba pa u rebra, Gotham se ruši i Ben trči naokolo u želji da ih spasi, pa u sekundama imamo naznake da ćemo se uskoro upoznati i sa Supermenom, odnosno da ćemo ga ponovo sresti jer smo ga već davno upoznali. Već sam taj početak rušenja grada, jurnjava Bruce da spasi prijatelje i čudovište koje nemilosrdni uništava sve pokazuje nam apsurdnost samog filma, a to se može pripisati samo iskrenom i srčanom ljubitelju stripa kao što je Zack Synder. Greška enormna bila je uposliti njega i dati mu rediteljsku palicu jer očigledno je i neosporivo je kako je srcem pristupio projektu, što nekad može rezultirati dobro, ali u ovom slučaju – samo fatalno. Želio je preslikati svaki trenutak stripa, ne ostavljajući tako ništa na milost mašte, umjetničke slobode i nepredvidljivosti i baš zbog toga je ”Batman v. Superman”, komadić torte samo za čistokrvne fanove.
I film se tako odvija u tom duhu, pa se radnja raspliće i zapliće kroz poznate formule, pa onda upoznajemo široku paletu negativaca i pozitivaca što samo može stvoriti efekat zbunjenosti, ničeg drugog, ali ko nam je kriv što ne pratimo hronološki pojavljivanje negativaca i svih ostalih pa zato mu to neću uzeti za zlo jer ipak film traje dva i po sata i strpao je dovoljno likova za taj period, ali ako nas to ne ubije u pojam, ima što hoće. Malo, malo akcije, ko kap vode na dlanu u pustinji, a puno, puno dijaloga i romanse. Čemu to? Ali barem je ono malo akcije što nam je ponuđeno, odrađeno na pravom profesionalnom nivo. Eh sad, Lex Luthor i Wonder Woman. Lex Luthora tumači Jesse Eisenberg, glumac koji mi nikada nije bio drag pa ga sada nisam plaho ni doživljavao, osim što me možda ne momente nervirao. Wonder Woman je, manje-više solidna te njen ulazak u čitavu priču je jedina zraka epskog sunca, s obzirom da je ostatak filma pod odblacima i dobro sakriven od mogućnosti da ga ugrije sunce koje čini stvari epskima. Dobro sam ovo rekao, ha? Ona kratka scena gdje nam predstavljaju Aquamana, pa samim time i nadolazeći film s njim, uzaludna je kao što je i bila rediteljeva nada da će s ovim filmom pokoriti sve. Ali naslućujem da će Aquaman, kao zaseban film, biti nešto revolucionarno jer ga tumači novopečeni Jason Momoa i sve nekako viče: uspjeh, uspjeh! Prođoh ja kroz čitav film skoro, ali ne dotakoh se kraja. Pošto sam već odužio koliko se odužiti može, red je da kraj nazovem – solidnim. Predvidljivim, ali pametno odrađenim.
Ocjena na IMDb.com mu je poslabih(u odnosu na ono što se očekivalo) 7,2/10 a na Tomatoesima samo 27%. Na 250 miliona dolara zaradio je preko 854 miliona i ta cifrica još raste. Snyder, kojeg već spominjah, poznat je po filmova ”300”, ”Watchmen”(rađen po stripu), ”Man of Steel”(strip), ”Zora živih mrtvaca”, ”Legend of the Guardians” i ”Sucker Punch”.
Ozbiljnost filma i nedvojbena posvećenost reditelja da iznese film u punom sjaju, te ta atmosfera koja samo može doći iz ‘Dc’-a su itekako osjetne i prepoznatljive, ali Batman koji izgleda više kao neki bilder koji je ujedno i veliki fan ovog ‘Šišmiš’ čoeka pa se nagur’o odijelo pa ne znate da li bi ste ga prije osuđivali ili mu se smijali. Al’ se Superman zato fino uteg’o, a boga mi i Wonder žena, ali film se rasteg’o, pa nas dotuk’o u pojam i oduzeo malo one ljubavi što je ostalo prema filmovi sa superherojima. Zato, nekad ću, ako mi ne bude mrsko, pokrenuti peticiju: STOP SVIMA ŠTO LETE I SPAŠAVAJU SVIJET. SLETITE NA ZEMLJU, DOSTA VAS !
Ocjena:6.5/10
