Chappie (2015) Chappie Žanr: Akcija, Triler |
U bliskoj budućnosti, svijet kriminala je skoro zaustavljen zahvaljujući specijalnoj mehaničkoj podršci – robotima. Kada naučnik iz tvrtke za oružje i robote ukrade jednog od njih i usadi mu čip koji će mu dati mogućnost da osjeća i misli, nova era počinje i robot Chappie postaje nekontrolisano pametan. Vjerovatno stoji na listi najočekivanijih filmova u 2015oj godini s obzirom da je imao primamljivu najavu i dobre glumce koji naime i prodaju film, a tema ‘umjetne inteligencije’ je nekako uvijek aktuelna, pa i zadnji film iz kategorije ‘sci-fi’ filmova na mom sajtu je upravo film koji govori o tome. Razlika je samo što je ovaj imao bolji marketing, više akcije i zato se i bolje prodao. U suštini, film nema nikakvu neobičnu priču, ništa već neviđeno, ali igra po dobro poznatoj formuli, pa je samo par stvari zapravo koji čine film tako neodoljivim i zbog čega se većinskom djelu publike i svidio, a to je činjenica da je Chappie jedan sladak, simpatičan i originalan lik na što je teško zažmiriti, Hugh Jackman je bolesni negativac, Sigourney Weaver nastupa oštro i u jednoj sceni epski govori ”burn him to ashes” i dvojac iz grupe ‘Die Antwoord’ glavne su uloge u filmu, a to ne bi trebalo biti loše. Kada naučnik iz korporacije oružja ukrade jednog, skoro pokvarenog robota i učni da on osjeća i misli, svijet Južnoafričke republike, kriminala i sigurnosti se mijenja iz korijena jer ovo je prvi put da se neko susreo sa ovim. Neki ga žele ubiti, neki ne razumiju a neki ga jednostavno vole i gledaju na njega kao na sopstveno dijete, ali jedno je jasno, da će vas Chappie nasmijati, vidjet ćete ga kako govori neke slang fraze, tipa ‘motherfucker’, vidjet ćete ga kako puca, kako krade i razbija a i kako pokušava da plače i iskazuje ljubav i kako govori glumici Yo-Landi, odnosno reperki iz poznate grupe, ”mama”. Pomalo jeftini trikovi, ali od Chappiea je očigledno napravljen, malte ne, pametni robot pas a ko ne voli pse koji znaju pričati i koji su osjetljivi i mogu plakati. Jackman je zanimljiv u ulozi bolesnog negativca, a ne odličan; dvojac iz grupe Die Antwoord takođe solidan, mada se Yo-Landa bolje pokazala i imala bolji način da zavrijedi ljubav od publike; Weaver je provela premalo vremena na ekranu kao i u njenih par zadnjih filmova što je pomalo zabrinjavajuće jer je ona veteranka u svom poslu; Dev Patel je pomalo nebitan lik, mislim bitan je, ali nećete mariti za njega, tako da ostaje da je Chappie jedini lik kojem poklanjate pažnju i prema kojem imate razvijenu empatiju. U suštini, od velike ideje i pompe, ovo je ostao jedan mali prosječni robotski film. Ocjena na IMDb.com mu je solidnih 7,2/10 a na Tomatoesima 30%. Zaradio je više od 94 miliona dolara širom svjetskih kina na 49 miliona dolara budžeta. Reditelj Neill Blompkamp koji je dobio status kvalitetnog i odlinčog nakon senzacije iz 2009. ‘District 9’, jednog od najboljih filmova te godine prema kojem sam i sam bazirao ime svog bloga odnosno sajta, od tada nije napravio ništa specijalno jer je 2013te izašao nimalo popularni ‘Elysium’ sa Matt Damanom i sada ovaj evo. Neobitčno je bilo s njegove strane, dakle od strane čovjeka koji se posvetio znanstveno fantastičnim filmovima da ovako jednu osjetljivu temu ‘umjetna inteligencija’, dakle, obrađuje na jedan bajkoviti način sa dozom amaterizma gdje mu je prioritet bila pucačina i rijeka krvi a ne sama priča i narativna pozadina. Ne najveći film iz 2015te godine ali ni loš, nego dovoljno dobar za jednokratno gledanje i da poslije njega počnete razvijati ideju o suživotu sa ovakvim jednim robotom. Bilo kako bilo, moglo je biti bolje. Ocjena:6/10