 |
Potraga za Dorom (2016) Finding Dory Žanr: Animirani, Avantura, Komedija |
Prijateljski nastrojena ali zaboravna plava riba Dora, očajnički želi pronaći svoje roditelje koje je davno izgubila, a ekipa koja će je do tamo pratiti naučit će par neprocjenjivih životnih lekcija. Neko će reći: ”trinaest godina smo čekali na nastavak Finding Nema”, ali ne, nismo čekali baš trinaest godina. Prvu godinu kad se pojavio Nemo i koju godinu nakon, bezuslovno smo uživali u jednom od najboljih crtića svih vremena i gledali ga iznova i iznova. Barem u mom slučaju, jer Nemo je s razlogom bio svjetska senzcija i film koji se stalno mora gledati. Klaun ribe Nemo i njegov otac Marlin, kao i plava riba Dora, bile su ribe koje svi poznajui; i stari i mladi, a njihove poštapalice i dijalozi su se prepričavali dugo, dugo, bilo da su ostali na originalnom jeziku ili da ih je neka zemlja sinhronizirala na svoj maternji jezik. U aprilu 2013. godine Ellen DeGeneres je u svom talk show-u objavila nastavak ”Finding Nema” i jedna je vjerovatno od glavnih inicijator ovog nastavka, ali i jedan od najjačih marketinških trikova koja je dovela i ovaj nastavak na vrh kino ljestvica i prikupila mu skoro milijardu dolara širom svijeta. Smarat ću vas s još par činjenica i pozadinskom pričom oko animiranih nastavaka. ”Toy Story” je, uzet ću za primjer, laganu uklizao u trilogiju i tako postao najuspješniji animirani film svih vremena, dok sa nastavkom animiranog filma ”Cars”, mnogi su odšetali kućama razočarani i ljuti. Za mene, doduše, prvi dio tog crtića nije bio toliko epski i ni blizu Nema, da bih bio utučen lošim nastavkom. Ono što me jeste malo zaboljelo jeste nastavak ”Čudovišta iz ormara” koji je u mom djetinjstvu bio također jedna od lekcija koje su se iznova i iznova ponavljale, no ono što se desilo 2013. godine je bio daleko od očekivanog ali i dovoljan razlog da se plašimo svakog budućeg nastavka. Po službenom objavljivanju ovog crtića, prvih najava i postera, uzbuđenje je raslo ali i strah sviju nas iskrenih fanova da nam neće uništiti sjećanja iz djetinjstva ili da se bolje izrazim: neće uspjeti stvoriti nova sjećanja i uspomene kao što je to prvi dio tako lako radio. Iako je nastavak Dore u kina izašao još 16. juna, dobra snimka se nije pojavila na internetu ni dan danas, a u Austriju, Njemačku i još par zemalja u kina je stizao tek krajem septembra. Tako ja, sa društvom, sasvim spontano odlučim da odem sinoć i pogledam Doru i njene nove avanture sa klaun ribama koje su sada nekako i sporedne uloge u ovom filmu i začudim se čudu kako nijedno jedino dijete nije kročilo u kino dvoranu. Sve moja generacija, a i stariji. Očigledno su svi pojurili da osjete dašak nostalgije, ali i nečeg novog i osvježavajućeg. U početku nam se plasira jedan kratki Pixarov film; ne mogu se sjetiti naslova, ali priča je poučna, animacija dovedena do savršenstva i tu je kraj. Počinje ”Dora”, dugoočekivana plava riba koja pati od kratkoročnog gubitka pamćenja. Ne mogu vam opisivati segment po segment, scenu po scenu, jer bih dosta ”spojlao”, a i svega tu ima, pa zato idemo ovako: retrospektivno pričanje koje nas prati od početka do kraja kako bi Dory pronašla svoje davno izgubljene roditelje, može biti konfuzno za malu djecu, a za mene je konfuzna ova bolest od koje pati glavni lik, isto ko što mi se slična situacija javljala gledajući ”Memento”. Ne mogu do kraja odgonetnuti sve simptome te bolesti i sklopiti jednu jasnu liku, ali pripisat ću ovo sebi. Dakle, problem je u običnom gledaocu, a i daljnji problem je u tome što sam stariji, što obraćam pažnju na detalje i ne dajem se filmu maksimalno. No opusti mene film u jednom trenutku i uživim se ja u njega, ali ostaje mi negdje zapisano u malom mozgu, u hipofizi, da je ”Finding Dory” previše dinamičan i nemiran, ali ne kao što je to bio ”Nemo” koji nam je to sve iznio u avanturističkom duhu, pa je bio nešto što nikad nismo vidjeli do tad, a usput je svaki pokret, svaka scena i dijalog iskalkulisan i poredan da sve djeluje i zapravo jeste nepogrešivo i tačno, nego sve je kod ”Dore” nekako zbrkano i razbacano da jedva dokučite gdje je glava ribe, a gdje rep. Na to nam se dodaje još i slaba karakterizacija likova kao što je hobotnica Hank i kitovi Baily i Destiny, koji su izuzetno dragi i humoristični, ali i vrlo bitni za radnju cijelog filma, no previše su jednodimenzionalni za jedan film koji se čekao, uslovno rečeno, trinaest godina. I sve je ovo napisano u usporedbi sa prvim dijelom, a kao zaseban film, ja bih pričao sasvim drugu priču. Sve smetnje koje sam naveo upravo sad, ovdje im stajem u kraj. Red je da nahvalim Doru, sve ribe, morska stvorenja i ostale životinje koje susrećemo u nastavku. Sada ih imamo mnogo više nego li 2003., ali svi likovi su većinom humoristični i dragi i teško će biti izdvojiti vama omiljenog, a kad kažem humoristični, to i mislim. Film je nenormalno lud, zabavan i smiješan, u smislu da ćete se smijati u glas i da nećete žaliti zbog toga jer, pobogu oživljavate djeliće svog djetinjstva. Tu i tamo imamo pokoju sentimentalnu scenu koja neće nikoga ostaviti ravnodušnim, a lik bebe Dore će opčiniti većinu da će zaboraviti na sve ovo što sam ja upravo gore napisao. Zbog svega toga mi je drago što sam priuštio sebi odlazak u kino i gledanje ovog filma na velikom platnu jer reanimacija starih doživljaja bi možda bila slabija da sam čekao da film izađe online pa da ga pogledam na laptopu. Zaboravih pomenut besprijekornost animacije i u ovom dijelu. Ocjena na IMDb.com mu je 7,7/10, a na Rotten Tomatoes čak 96%. Angus MacLane i Andres Stanton su reditelji filma. Stanton je još poznat po prvom dijelu ovog filma, ”Wall-e”, ”John Carteru” i ”Životu buba”. Na nama je sad da čekamo nastavke ”Izbavitelja” i da se nadamo da neće izbaciti nastavak ”Wall-e”a i još jedan nastavak ”Nema” gdje bi sada tražili Merlina, jer tad bi onda sve ličilo na apsurd zvani ”Taken” trilogija. ”Finding Dory” je zaradila preko 970 miliona dolara širom svijeta na nepoznat iznos budžeta. Svega sam ja vama udrobio, a vi odvadite koliko vama odgovara. U svakom slučaju, ”Finding Dory” je jako dobar nastavak koji ima snage da zabavlja nove generacije i oraspoloži one starije te da nas podsjeća kakav je spektakl svojevremeno bio ”Nemo” kada se tek pojavio, a i na to da mu ni u kom slučaju ne može biti zamjena. Ocjena:8/10
