 Hitman: Agent 47 (2015) Žanr: Akcija, Kriminalistički, Triler |
Zloglasni ubica udružuje se sa bespomonom ženom kako bi pronašla svog oca i kako bi riješila misterije koju je prognjanju kako zna za sebe. Nisam se kanio pogledati ovaj film, čak se ono nisam ni zamarao gledanjem trejlera, ali jedan đavo od prijatelja me nagovori. Kaže ”ajde ba, nije tol’ko loš”, a loše je mala stvar što sam predosjećao da će me dočekati kad krenem da ga gledam. Ali hajde barem sam se ovako otarasio da ne moram gledati reboot Transportera koji je vjerujem jednako loš kao i ova ekranizacija popularne igrice. Ali samo momenat da se ispravim; loše je mala stvar i preslab epitet za ono što sam predosjećao i što se zaista ostvarilo. Pošto nisam uopšte planirao pogledati film, u toj iznenadno odluci, vjerovatno leži razlog da sam predosjećao koliko loš će biti ili me nije ni u najmanjoj mjeri zanimao još jednom ‘cash grabber’ sa specijalnim/tajnim/neuništivim agentom. Takvi filmovi nikad ne dosade Holivudu i publici i zato se masovno snimaju, kao da koštaju par hiljada dolara a ne nekoliko miliona. No one koje ću uvijek rado pratiti su Bond i Ethan Hunt, a i Jack Reacher ukoliko se franšiza nastavi, a ovo ostalo manje – više. Prije osam godina urađena je prva ekranizacija ove popularne igrice gdje je na čelu glumačke ekipe bio Timothy Olyphant koji je čitav film učinio gledljivim i solidnim ali nismo se nadali da će baš u ovom periodu, gdje su filmovi najviše kritikovani, pojaviti se rimejk/nastavak/reboot/šta li već i koji će totalno raznijeti bilo kakva očekivanja. Prva stvar je glavni glumac, Rupert Friend, koji je totalni promašaj za ovu ulogu. Nit strasti, nit predanosti a ni izgleda za Hitmana nije imao, ali tu se našao da doprinese javnom linču filma. Svaki mogući klišej koji jedan ovakav film može imati, ovaj film uspješno barata njime i pored toga, ruši sve zakone zdravog razuma i logike ali to radi na podrugljiv i glupav način, pa nije ni simpatično niti mu se može progledati kroz prste. U želji da stvore pamtljive scene i epske momente, film brutalno ubija pojam ‘scenska koreografija’ a CGI efektima uništava svaki lijep osjećaj i to nije sve – ukoliko se ipak odlučite gledati ga, dobit ćete jednodimenzionalne i antipatične likove a samog Hitmana ćete vjerovatno najviše mrziti. Pošto je još dva mjeseca i koji dan ostalo do kraja godine, prave se liste najbolje i najgoreg, sumira se sve što se odradilo a ovaj film će, vjerujem biti na vrhu listu onog najgoreg a za to će lobirati vjerovatno mnogi gejmeri koji smatraju da je film uništio jednog od najboljih karaktera iz igrica. Sve ide u prilog tome da se definitivno kanite filma kao što sam i ja htio. Ocjena na IMDb.com mu je 5,9/10 a na Tomatoesima prikladnih 7%. Širom svijeta zaradio je više od 81 miliona na budžet od 35. Alexander Bach je reditelj filma, kojem je ovo debi i uopšte bilo kakav projekat u vezi filma jer je poznatiji kao fotograf. Vjerovatno su mu mnogi predložili da se drži foto-aparata. Možda su ovu recenziju čitali oni koji su film već pogledali i kojima se svidio pa su pomislili da sam već unaprijed znao da mi se neće dopasti i da sam ga sada još dodatno popljuvao čisto da ga maksimalno ogadim svima koji su nekad i planirali da ga pogledaju, ali ovo je peta godina kako redovno pratim filmove i pišem o njima, vjerujem da sam najuporniji filmski bloger koji voli ono što radi iako od toga za sada nema zarade i jasno razlikujem dobar film, kvalitnu priču i ostvarenje vrijedno svačije pažnje i loše razrađenu priču, punu besmislenih i glupih momenata koja za pouku ne ostavlja ništa ama baš ništa a mnoge zato ostavlja u očaju. Jasno znam razliku između takvih i ne treba mi podučavanje. Jasno znam. Jasno? Ocjena:3/10
