 |
Hunt for the Wilderpeople (2016)
Žanr: Adventure, Comedy, Drama |
Potraga za starijim čovjekom i posvojenim djetetom u koju se uključila čitava država uzdrmava čitavu državu i diže čak i vojsku na noge, dok se oni skrivaju u divljinama Novog Zelanda. Prije par mjeseci nekada sam naletio na najavu za ”Hunt for the Wilderpeople”, ali nije mi se nešto uvukao pod kožu. Sinoć, prije spavanja, prelistavam šta bih mogao pogledati čisto da bih mogao fino i spokojno utonuti u san prije zapleta. Naiđem na ovaj film ali mi ne dade spavati. Nije mi dao spavati, ne samo zbog energičnog i dinamičnog soundtrack-a koji se odlično uklopio u tematiku i radnju filma, nego i zbog toga što mi je držao pažnju, nasmijavao me i donosio odlične i pamtljive trenutke. Nemojte stvoriti pogrešnu sliku kad vidite da je u pitanju komedija, pa još ja kažem ”nasmijavao me”; film je komičan suptilno, ali direktno pronicljiv i simpatičan. Priča prati trinaestogodišnjeg odmetnika Rikija, koji završava na nekom zabačenom selu kod dvoje starijih supružnika, pošto su ga tu smjestili socijalna služba i popravni dom. On se tu poprilično brzo uklapa zbog sažaljenja i ljubavi žene Belle, ali da ne spojlam više, tri tačke; Riki i Bellin muž Hec, kojeg igra Sam Neil, ubrzo završavaju u divljinama Novog Zelanda u bijegu od policije i socijalnih radnika. Od samog početka, uvodom u likove koji će nas pratiti kroz čitav film, svjedočimo jedno pametno napisanom, a poslije izrežiranom filmu koji je pazio na sitnice. Pazio je i na krupne stvari; na britki humor, na zaplet i rasplet priče, a veoma bitan i kraj, ali nije mu bilo nebitno da u što najboljem svjetlu iznese performanse odnosno nastupe. Od statiste pa do glavih glumaca; sve zaista šljaka i sve je, narodski rečeno ”kao pod konac”. Avanturistička dramedija ”Hunt for the Wilderpeople” moža je malo više avanturistička i više komedija nego što je drama, ali dva gubitka važnih likova u filmu, pokazuju i emotivni level filma. Rachel House, australska glumica koju prvi put gledam na filmu, pored svih, bila mi je najbolja. Najkomičnija i posve autentična. Kasting je odradio i odličnu stvar kod izbora dječaka koji će glumiti bucu Rikija; a taj izbor je pao na Juliana Dennisona, također australskog glumca, koji je u početku sa svojim likom malo antipatičan i nezainteresovan, da bi poslije stvoriti totalno drugačiju sliku o njemu. Kroz bijeg i avanture u divljanama Novog Zelanda, film će hrabro i satirično ispričati i priču o odmetnicima, neprihvaćenoj djeci, službi koja se brine o njima i ljudima koji ih zapravo odluče prihvatiti. Ocjena na IMDb.com mu je zavidnih 8,3/10, a na Tomatosima odličnih 98%. Film je na domaćem terirotriju zaradio malo jače od 4 miliona dolara. Taika Waititi je reditelj filma, a tvorac je i originalnih i cijenjenih australskih naslova tipa ”What We Do in Shadows” i ”Boy”. Iako podcijenjen i vjerovatno slabo poznat, upravo je još jedan razlog zašto ga treba pogledati. Ovo je na neki način biser u školjki, endemska vrsta, odličan film ali samo za rijetke, jer nije lakomislen i bezazlen, udara tamo gdje najviše boli, ali donosi trenutke vedrine i lijepih osjećanja. Ocjena:9/10
