 |
Izvan/sebe (2015) Self/less Žanr Drama, SF, Triler |
Imućni biznismen Damian je odlučio svoju savjest premjestiti u tijelo mlađeg čovjeka prije nego što je umro od opake bolesti, no uskoro saznaje da procedura a i kompanija koja se tim bavi nisu ono kakvim se predstavljaju. Dugo se čekao ovaj film i to iz više razloga; dobrog kastina, odlične najave i primamljive priče, pa je noćas bila savršena prilika da ga i pogledam. Propustio sam skoro pola utakmice da bih počeo s filmom jer me čekalo još obaveza poslije svega, pa čisto da ukombinujem sve i to na vrijeme. Radnja prati starca Damiana koji boluje od malignog tumora i nije mu još puno ostalo. Kako ne bi zaista ‘umro’, on će odlučiti da preseli svoju savjest u tijelo mlađeg čovjeka a sve će to biti obavljeno pod velom tajne moćne korporacije. Kada procedura bude završena i sve krene idilično, Damian će shvatiti da mu i nije baš najbolje u novom tijelu. Sve uredno postavljeno, solidna ekipa je tu i samo da započne jedan fini, provokativni i napeti ljetni blockbuster, ali nešto nije uredu? Većina gledaoca je primjetila ali neke je strah reći naglas. Ali ja ću vam na stari dobri način, kao što sam i dosada, otkriti zašto mi se film nije toliko i svidio i zašto mi je djelovao kao isprazna tvorevina puna svega već viđenog. Započinje solidno, obećavajuće, pa i do samog zapleta djeluje skoro nepogrešivo, da bi poslije shvatili da film luta od žanra do žanra, od jedne zvijezde do druge, miksajući već viđene stvari i noseći sa sobom nepotrebne komplikacije i predvidljivost koja mu oduzima ljepotu, napetost i koja samom gledatelju oduzima želju i intrigu da ga s užitkom gleda do kraja. Shvatili smo to da je film za cilj imao plasirati misao o vrijednosti ljudskog tijela, porodice pa i samog života, ali nekako je sve prikazano na način da su od svakog mogućeg trenutka gdje je moglo doći do eksplozija fantastičnih ideja, momenata i performansa, oni otkidali, štedili i ostavljali za sami kraj gdje smo zauzvrat dobili jedan plitki i konvencionalni happy-ending koji nas je još više spustio. Zahvaljujući, kol’ko tol’ko predanim performansima, nekim dobrim akcionim momentima i zabavnom premisom te hladnom atmosferom koja je idilična stvar za mene, ovaj film barem mogu proglasiti gledljivim, ali ništa za što se mogu zauzeti i poslije ispaštati ako se vama ne bude svidio. U duhu mi je filma iz 2011te. ‘In Time’, koji je izgledao kao da ima toliko puno da ponudi sa fantastičnom idejom, a opet je jednako bio slab bez ičeg novog i pametnog. Nakon ‘Transcendence’a sa Deppom, ovo je još neuspjeli način da se dočara i snimi jedan film o savjesti koja ostaje živa nakon smrti i ruku na srce, taj film sa Johnnyem iz 2014te mi je mnogo bolji i življi film nego ovaj. Ocjena na IMDb.com mu je 6,5/10 a na Tomatoesima slabih 20%. Film je na budžet od 26 miliona dolara zaradio tek 12 u Americi. Tarsem Singh je reditelj filma poznat po filmovima kao što su ‘Pad’,’Besmrtnici’, ‘Ćelija’ i ‘Sneguljica’. Slaba i predvidljiva, ponekad zabavna i zanimljiva pričica, koja je trebala biti u isto vrijeme znanstveno fantastični triler i misterije sa neočikavnim obratima koja ispada zapravo samo kao jeftini akcioni filmčić kojeg za nuždu i iz radoznalosti možete i pogledati. Ocjena:5/10
