 |
Žanr: Drama / Naučna fantastika Scenario: Lars von Trier (Antichrist, 2009.) Režija: Lars von Trier (Dogville, 2003.) Glavne uloge: Kirsten Dunst, Alexander Skarsgård, Kiefer Sutherland, Charlotte Gainsbourg, John Hurt, Charlotte Rampling Godina proizvodnje: 2011 Zemlja porekla: Danska / Švedska / Francuska / Nemačka Trajanje: 136 min |
Justine je mlada žena, reklamni stručnjak koja se upravo vjenčala s Michaelom. Vjenčanje se odvija u prekrasnom dvorcu, vlasništvu njene sestre Claire i muža joj Johna. Dvije su sestre po svemu različite – Justine je depresivna, konfuzna i poprilično nesređena osoba, dok je Claire organizirana, društveno aktivna žena i supruga uspješnog biznismena. Međutim ono što će u konačnici zbližiti sestre i izbrisati većinu razlika je jedan mali problemčić koji se pojavljuje na nebu – prema Zemlji putuje novootkriveni planet zvan Melancholia, s velikom vjerojatnosti da će se i sudariti… ) Larsa von Triera možete ili voljeti ili mrziti, ali ravnodušnim vas sigurno neće ostaviti. Već sam početak filma daje nam do znanja da ćemo prisustvovati ako ništa drugo onda vizualno dojmljivom djelu. Dakle prolog filma otvara Wagnerova Tristan i Izolda (obavezno pojačajte ton) uz niz nadrealnih prizora –sjajan početak. Dunstica je već na početku svojim likom postigla učinak – ako ste i bili dobre volje uhvatit će vas teška depra icon wink Melancholia (2011) Ma ne ozbiljno, žena doista izgleda kao da su joj sve lađe potonule. Film je podijeljen u dva dijela. U prvom pratimo Justine u trenutku vjenčanja. I iako sve na početku izgleda sjajno, kroz niz scena upoznajemo i njene (rastavljene) roditelje te prisustvujemo totalnom raspadu ne samo vjenčanja nego i same Justine. Drugi dio je posvećen Claire, koju je odlično odigrala Charlotte Gainsbourg, a događa se (nekoliko tjedana ili mjeseci) poslije propalog vjenčanja. To je vrijeme kad većini postaje jasno da Melancholia neće proći pored Zemlje. Sam kraj, iako očekivan, na neki način ne donosi tugu već neku vrstu smirene sjete. Nadrealni prikazi koji s vremena na vrijeme zapljusnu na ekranu (posebice prizor Justine koja trči u vjenčanici i za sobom povlači tamnu mrežu) su definitivno najbolji i najdojmljiviji dijelovi filma. Ukratko neobičan uradak o depresiji i očaju ispričan kroz vizuru SF priče, koji će nekima sjesti iz prve, a neki će vrlo brzo odustati. Ja spadam u one prve i zato ću filmu dati visoku ocjenu. Ocjena:7/10
