 |
Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu (2016) Miss Peregrine’s Home for Peculiar Children Žanr: Avantura, Fantazija |
Otkrivajući misteriju koja traje već godinama, Džejkob pronalazi dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu i kako bolje upoznaje stanovnike te zajednice, shvatit će kakva im opasnost prijeti. Već polako smo zagazili u novembar, a ništa novo se nije pojavljivalo na repertoaru i onda u jednoj noći iskoče tri noviteta, baš kad sam ja zagrijao stolicu za učenje. Odgrijem ja stolicu jer navečer je loše učiti, kažu, ništa mozak tad ne pamti, pa pogledam ovaj film jer se može svrstati na listu dugoočekivanih. Riječ je o adaptaciji istoimenog romana za mlade, a adaptacije se prihvatio genij u filmskom svijetu koji je ušao u historiju, osvaja sadašnjost, a ko zna šta će raditi sve u budućnosti. Mislim da je ovo najskromnije i najjednostavnije kako mogu opisati rad i djelo Tim Burtona. On se prihvatio ove priče vjerovatno zato što najviše liči na sve ono što je radio; najviše podsjeća na njegov stil i nikog drugog ne možemo vidjeti u ulozi reditelja za ovakav film. Odlična najava koja se pojavila još proljetos je osvojila ubrzo srca publike i zantrigirala sve živo, što će se na kraju pokazati kao uspješnim marketinškim potezom zbog čega se ovaj film i popeo na vrh ljestvice filmova sa najvećim profitom koje je snimio Burton. Ne trebam ni napominjati da sam očekivao dosta od ovog filma i da sam se nadao da će me čitava stvar, ukupno sa krajem, ostaviti bez teksta, no onaj suprotni veznik kojeg sada moram napisati, zabolit će mene mnogo više nego što će vas… ali, ali. Od impresivnih specijalnih efekata i vizualnog savršenstva do očaravajućih scena i zanimljivih likova, ”Dom gospođice Peregrine” izgleda da je bio samo skladištenje uvrnutih, čudnih ali i zanimljivih ideja koje je Burton čuvao dvije godine u sebi pa sam tako stekao utisak da, bez obzira što priča nimalo nije bezazlena i u skoro svakom segmentu je ozbiljna i jednosmislena, ovdje se težnja ipak stavila na ono kako će film izgledati, ali bukvalno izgledati, hoće li efekti usavršiti prenošenje likova iz knjige na filmsko platno i da li će zelena pozadina odnosno chroma-key biti toliko primjetna ili ćemo oduvati čudima savremene tehnologije. Gledao sam ja film do kraja, iako mi je poslije druge polovine zaintrigiranost bila malo poljuljana, no prijatno su me iznenađivale pojave velikih glumaca u dosta neobičnim, bizarnim i smiješnim odorama. Od Judi Dench i Samuel L. Jacksona do Allison Janney i Eve Green, ovaj film se okitio snažnim glumačkim imenima i sve je to bombona za oči i milozvuk za uši, no ipak ja sumnjam da će ovaj film ipak biti jedan od pamtljivijih radova ovog kultnog reditelja. Spominjući ove glumce, nemam ja zamjerku ni na kog od njih, ali mi je Green nekako otišla van granica stabilne glumce; ovaj termin sam ja sad izmislio u želji da izbjegnem drugi termin – preglumiti lik. Šta uopšte znači ”preglumiti”? Ili je loše ili je dobro, nemoj izmišljati. E, pa ima i lošije od lošeg, ima i bolje od dobrog, ima odlično, ima Paris Hilton gluma, ima Meryl Streep gluma, a ima i ono kad je neko dobar, ali se trudi previše pa djeluje napadno ali se ne može svrstati tamo na listi gdje su Paris Hilton i Sofia Coppola u trećem Kumu. Također mislim da je Asa Butterfield bio jako slab, neuvjerljiv i to je začuđujuće, s obzirom na njegov radni staž. Iako se čini kao pogodan materijal za djecu, mislim da će im svo ovo putovanje kroz vrijeme, 2. svjetski rat pa vraćanje u sadašnjost te svi oni strašni i čudni sporedni likovi biti previše za jedno gledanje i konfuzni za njihove naivne mozgove. Ocjena na IMDb.com mu je zavidnih 7,1/10, a na Tomatoesima osrednjih 64% Zaradio je širom svijeta preko 245 miliona dolara na budžet od 110 miliona. Pitam se ja tako kad će doći vrijeme kada je Burton stvarao i očaravao naslovima tipa ”Ed Wood”, ”Bubimir”, ”Edvard Škaroruki”, ”Mrtva nevjesta”, ”Frankenweenie”, ”Sanjiva dolina”, ”Sweeny Todd” i ne tako lošim ”Alisa u Zemlji čuda”, ”Big Eyes”, a kad će prestati vrijeme kada on izbacuje komercijalno smeće tipa ”Dark Shadows”, ”Charlie i tvornica čkolade”, ”Planet majmuna” i slični. U svakom slučaju, ovaj film dugog naziva je šarenolik, zanimljiv, dubok i mračan, nikako naivan i lakomislen, a u skoro svakom segmentu tačan i nepogrešiv, no fali mu da (p)ostane dugotrajan, da osvaja srca, da publiku tjera u plač, a onda im baca osmijeh na lice; ukratko, filmu je falilo pravog Burtona, a bilo je i previše eksperimentalnog i lažnog Burtona. Ocjena:5/10
