|
Stake Land – Zemlja kolaca 2010 Žanr: Drama, Horror, Sci-Fi Godina: 2010 Redatelj: Jim Mickle Glavne uloge: Connor Paolo, Nick Damici, Kelly McGillis Trajanje filma : 01:38:00 Datum izlaska : 17 June 2011 (Ireland) |
Do sada smo imali priliku svjedočiti propasti svijeta nakon ratova, napada svakojakih životinja, širenja virusa od kojih ljudi polude, pretvaraju se u gomilu živih mrtvaca čiji vas dodir pretvara u jednog od njih, nakon pada svemirske letjelice u nekoj pripizdini, nakon što predsjednik Amerike napadne Etiopiju pod izgovorom da tamošnji starosjedioci prijete Americi novim napadom na blizance a zapravo je čuo da im dijamanti rastu po granama i… dobro, dosta je, ali se nikada ( možda i jesmo ali ja to ne znam) nismo susreli sa nestankom većine populacije na zemlji uslijed svakakvih mutacija i pojava ni manje ni više nego vampira.
Priča je poprilično jednostavna i prati dvojcu “slučajnih” prolaznika, mladog Martina kojeg je čovjek koji sebe naziva gospodinom (Mister) spasio od napada vampira na njegovu kuću, i koji sada zajedno s njim hrli ka sjeveru jer su kao čuli da gore zapravo nema vampira. Složit ćete se, vidjeli smo tu priču neznatno mnogo puta, pa je ta okosnica već postala i pomalo zamorna za varenje, baš kao i kokice koje evo jedem peti dan uzastopno. Do krajnjeg cilja naići će na par gradova koji se bore sa preživljavanjem, te kultom koji sebe naziva “bratstvo” te koji gaji antipatije prema kršćanstvu, portretirajući trenutnu situaciju kao konačni božji potez da učini nešto radikalno, pa umjesto da ubija mutirajuće beštije, kult se bavi ubijanjem i mučenjem ljudi. Crazy people in the crazy time, rekao bih, što je, ajmo reći, jedan dodatni plus priči, a njen veliki minus zapravo leži u gdje drugo do predvidljivosti svakog sljedećeg momenta. Motiv osvetoljubivosti je prikazan kroz jedan neuspjeli twist, koji je može biti zasnovan na dvije mogućnosti, jedna je totalna nepoznanica, dakle mogućnost koja je bila poznata samo scenaristima, i koja je ostala nedorečena, i druga mogućnost, je samo obična uobičajena i prežvakana priča koja zastane u grlu odmah nakon prikazivanja.
Gluma u filmu je čisto prolazna i ništa više, dok je prikaz gradića nakon apokalipse i okolnih dvorišta urađen jako dobro, a tome pridonosi i prikaz ljudi kako uživaju u malim stvarima, pa se na trenutke stopiš s njihovom stvarnosti i počinješ da misliš kako bi sve izgledalo da si zapravo i ti tamo. I da, da napomenem, 5 minuta filma u šumi u kamp prikolici je odrađeno maestralno, a pogledajte film da biste vidjeli zašto, ne zbog situacije ili radnje, nego zbog atmosfere koja totalno ponese u trenucima koji su jako kratki ali puni utisaka. Ako se film gleda sa malo nižim očekivanjima može se jako dobro zabaviti.
Ocjena: 6,5/10
