 |
Put do slave (2015) The Walk Žanr: Adventure, Biography, Drama |
1974. godine, umjetnik i majstor hodanja po žici, Philppe Petit, okuplja nekoliko ljudi kako bi mu pomogli da ostvari svoj san: da pređe razdaljinu između njujorških Blizanaca i obori sve moguće rekorde. Jedan od najočekivanijih ove godine na isteku – definitivno. Nudila mi se odlična prilika da ga gledam u kinu u IMAX-u još kad sam tek stigao u Beč, prije dva i po mjeseca, kad nisam imao toliko obaveza, ali propustio sam priliku i zažalio sam zbog toga jer kažu da je ovo ”kino iskustvo” godine. Gledajući ga u IMAXu ili eventualno u 3D-u, doživljavate film u potpunosti, mnogo više nego da ga gledate kod kuće na laptopu. Ali isplakanu rijeku suza ne mogu vratiti, samo mogu prenijeti najsvježije utiske poslije sinoćnog gledanja ovog remek-djela. Koliko god sam bio uzbuđen jer je konačno tu, i poslije prvih najava i teasera, odmah moram na početku priznati da mi se film nije svidio u tollikoj mjeri da mi bude glavni favorit na predstojećim nagradama, ali svejedno je mnogo dobar film koji je urađen s tolikom strašću koja se jasno osjeti i zbog kojih će dva sata proletiti tek tako. Zašto mi se nije svidio u tolikoj mjeri i zašto nije ispunio maksimum koji sam očekivao? To ću kasnije obrazložiti, a sada da malo detaljnije obradim radnju filma. Radnja počinje naracijom glavnog lika koji nas uvodi u svoj život u Francuskoj, u dane kada je započeo raditi kao ulični zabavljač do fasciniranjem cirkuske tačke – prelaženje preko tanke kanape( žice, konopca, kako vam je volja). On dolazi u New York u želji da ostvari svoj san po svaku cijenu i u tome naravno uspijeva, ali put koji ga vodi tome, sve prepreke strahovi i padovi, sve to je uhvaćeno u trenutku i predstavljeno nama kao IMAX iskustvo godine. Bez obzira koliko se film trudio da bude vizualno maestralan, film se jednako trudi da pričom, likovima i narativnim sadržajem obezbjedi dovoljno prostora za sve i zaintrigira ovom tematikom koja ne samo da je intrigantna, nego zapravo i zanimljiva i napeta i pruža utočište pouci da snove ne treba samo sanjati – treba ih živjeti. Ja trenutno sanjam jedan san a to je da ću biti izabran za jedan od šestero učesnika nagradne igre koja se održava ovdje u Beču a koja svoje izabranike šalje put Los Angelesa kako bi prisustvovali samoj dodjeli i after-partiju kojeg održava Elton John. Ja sam slabe sreće kad je riječ o nagradama(samo sam jednom osvojio peterac na Bingu 37+ na federalnoj) ali svejedno lijepo je živjeti u zabludi da ću možda biti i izabran i da ću otputovati tamo. Kad sam se već dotakao Oskara, još jednom napominjem da je Chris Rock užasan izbor za voditelja predstojećih Oskara( ako su se već vodili politikom biranja aftoameričkog glumca, mogli su izabrati Kevina Harta jer je on i donekle podnošljiv i smiješan, ili ako nisu, mogli su zamoliti Amy Schumer jer ona zna kako prirediti šou, ali jbg.) te vjerujem da će ovaj film biti nominovan u više kategorija, možda za režiju, za vizuelne efekte i ta dostignuća svakako, a mislim da bi i Gordon-Levitt trebao biti nominiran za mušku glavnu ulogu jer je odradio odličan posao. Samo nek’ bude nominiran, zna se kome Oskar ove godine ide(Di Caprio, khmm, Di Caprio). U suštini, ‘The Walk’ je odlična priča predstavljena mnogo ambiciozno i maestralno koju može pogledati čitava porodica i uživati u jedinstvu ljudi iza i ispred kamere. Ocjena na IMDb.com mu je 7,7/10 a na Tomatoesima zavidnih 85%. Robert Zemeckis je reditelj filma poznat po ‘Cast Awayu’, ‘Flightu’, te mnogobrojnim hitovima tipa ‘Dead Becomes Her’, ‘Božična priča’, ‘Beowulf’,’Kontakt’, ‘Polar Express”, ‘Ispod površine”, ”Lov na zeleni dijamant”, ”Who Framed Roger Rabbit” te bezvremenskim klasicima tipa ”Povratak u budućnost 1&2&3” i ”Forest Gump”. Film je zaradio preko 42 miliona dolara širom svijeta na budžet od 35 miliona što je jako mala cifra za film ovakvih razmjera, a možda čak i jedan od najslabijih Zemeckisovih filmova što se tiče zarade, a za to možemo jedino kriviti možda nemaštovit marketing te nepopularnost filma uzrokovana drugim blockbusterima. Jako dobro ostvarenje koje bi bilo bolje gledati u kinu da bi se apsorbirala čitava priča u potpunosti i da bi doživljaj bio maksimalan. Ono što mi je kod filma falilo, pored činjenice sam propustio mnogo toga gledajući ga na laptopu, jeste i to što mi djeluje kao da nije film Roberta Zemeckisa, jer ima neku dozu neozbiljnosti i nema nimalo neke mračne i misteriozne atmosfere, nekih pečata svojstvenih samo ovom reditelju, ali šta je tu je… Ocjena:7/10
