Cafe Society (2016) Cafe Society Žanr: Drama, Komedija, Romantika |
Svake godine filmovi Woodyja Allena izazovu pozornost. Ove je godine osim filma „Cafe Society“ snimio i mini-seriju „Kriza u šest scena“ od koje su bila također velika očekivanja. Imam dojam kako starog filmaša sve vise košta nemilosrdan tempo snimanja po jednog filma godišnje, pa filmovi u kvantiteti sve vise gube u kvalitet, dokaz tome je film „Cafe Society“. Film „Cafe Society“ i nije toliko los film, imam dojam da Woddy koristi stare i poznate teme, a malo novina koje uvodi preuzme od mlade generacije i u glavnom se svode na vizualne intervencije.Daleko je to od originalnosti i svježine kakvu smo vidjeli u nenadmašnom „Zeligu“ ili „Metcima iznad Broadwayja“. „Cafe Society“ još je jedna posveta New Yorku, s aluzijama na preseljenje filmske industrije iz New Yorka u Hollywood, ali u srži ne funkcionira ni približno kao njegovi stariji radovi.
Prica govori o mladicu Bobbyju (Jesse Eisenberg) koji dolazi u Hollywood da posjeti ujaka i pronađe mjesto pod suncem. Ujak Phil (Steve Carell) je Hollywoodski moćnik iz sjene, koji nerado pronalazi mjesto za svog nećaka. Najvažnije uloge u Woodyevim filmovima kao i uvijek igraju žene.Kristen Stewart je možda najbolji dio filma i svoju ulogu kao mlade sekretarice, noirovski fatalne Vonnie, izdvaja se od većine glumačkih izvedbi u filmu.Jedan od glavnih razloga zašto je poistovjećivanje s likovima otežano i ne funkcionira onako kako smo od Allena navikli je nedostatak hemije između nje i Eisenberga koji ovdje glumi jednako kao i u bilo kojem drugom filmu gdje smo ga imali prilike gledati. Ista je mimika, isti izraz lica, iste geste…. Ma, uglavnom, liku Bobbyja nije dao ništa unikatno. Čitavo vrijeme je jasno da je pred nama Eisenberg, kao da nije do kraja uronio u lik.
Elementi u Allenovom filmu su standardni, međutim funkcioniraju. Muzika je ponovo prema očekivanju jazz. Njegovih posvećenosti prema jazz eri smo se nagledali do sada, a po tome nije drugačiji ni film “Cafe Society”. Nekoliko su me scene vezane za mafiju podsjetile na “Kuma” a pogotovo se to odnosi na dijalog koji Vonnie i Bobby vode u New Yorku u zadnjoj trećini filma. Dijalog mi je bio poznat odnekud, a to je dijalog Michaela i Kay u trećem nastavku najpopularnije gangsterske sage. Scenu ubojstva kroz peškir ne moram ni objašnjavati . Navikli smo se dosad na posvete od Woodyja, al one same po sebi nisu dovoljne da zadrže koherentnost filma.
Kako je ovaj film, između ostalog i priča o ljubavi i njenim preokretima jasno je kako će se likovi u njima nalaziti i gubiti na uvrnut i neurotičan način. Film “Cafe Society” je u svojoj suštini film o snovima. Snovi o ljubavi s jedne i snovi koju su preneseni na platno s druge strane. Nažalost, između te dvije vrste snova ostalo je premalo opipljivog za što bi se uhvatili da bi film zadovoljio očekivanja. Pogotovo kad je u pitanju Woody Allen.
Naša Ocjena: 6/10