 |
Duži put do dna (2014) A Long Way Down Žanr: Drama, Komedija |
Četiri izgubljene doduše – propali novinar, brbljava djevojka, bespomoćna samohrana majka i muzičar koji se još uvijek pronalazi, na noć, uoči Nove Godine, odlučuju oduzeti svoje život na vrhu jednog londonskog nebodera, no sudbina će ih tu noć spojiti i pokazati im da nije sve tako sivo u životu. Odmah na početku, istaći ću kako mi je ovaj dan bio poprilično neproduktivan, pa sam se odlučio, unatoč tomu, da makar pogledam neki noviji film iz 2014. samo kako bih osvježio stranicu i dao vam do znanja da ću redovno pratiti skoro sve novitete kako bi vi imali uvid u ono što je stvarno svježe, a tako kvalitetno. Dugo mi je trebalo da se nakanim da pogledam ovo ostvarenje, koje bez obzira na tu ”ljepotu” izvana i tu ”melodramatičnost” koja bi privukla svakog ko voli da se opušta/tuguje/smije uz dramije, nije dobro prošao u svijetu filma pa tako i među publikom, rekao sam samom sebi: pa ne može ovo biti najgore u ovoj godini a i šta mi fali, kad su glumci već tako poznati i meni dragi? I nije najgore ostvarenje, dobro sam sebi rekao i naprotiv, veoma je zanimljivo i fino ostvarenje koje se da olako pogledati. Priča o suicidalnim ljudima, koji jedni druge zaustave u namjeri skakanja sa zgrade, pa kasniju postanu medijska senzacija, pomalo je apsurda i šašava, naročito ako se uzme u obzir da su sve četiri potencijalne samoubice depresivne, ali njihov problem i njihova suicidalnost nimalo nije uzeta za ozibljno, no ako sebi prije gledanja u glavi postavite činjenicu da je ovo film a da su u filmu dopuštene svakakve stvari, onda zašto da ne? Kako sam već naveo, itekako je zanimljiv, pomalo neobičan s obzirom da nismo navikli gledati filmove sa ovakvim razvojem priče u skorije vrijeme, no ta zanimljivost mu nije uvijek pri ruci, jer tu i tamo, ima pomalo dosadnjikavih i nepotrebnih scena odnosno dijaloga, ali mu i komičnost, koju obećava žanr, nije jača strana, pa eto vam sve što negativno film ima, čisto da znate s čim da se nosite kada jednom krene gledanje. Od svih performansa, nekako najjači, i po mom mišljenju, daleko najbolji od svih, svakako je bio onaj Toni Collete, koju pamtimo još iz filmova kao što su ”Little Miss Sunshine” ili ”Spaliti nakon čitanja”. Ona je u svojoj ulozi savršena, mada hvaleći nju, ni za mrvicu ne umanjem značaj i nastup njenih kolega i partnera u filmu. Možda će vas razočarati činjenica da je ovo jedan od filmova koji se olako zaboravlja, ali šta tu je, barem je za jedno gledanje, solidna i zanimljiva pričica. Ocjena na IMDb.com mu je dobrih 6,4/10 a na Tomatoesima niska 22%. Reditelj filma je Pascal Chaumeil koji je režirao filmove kao što su ‘Savršen plan’ i ‘Srcelomac’. Film je zaradio nešto malo više od 7 miliona dolara na do sada nepoznat budžet. Bez obzira što je film u svemu skoro umjeren, pa i u dostavljanju zabave i intrige publici, u suštini je dobronamjeran i topao film koji pokušava na humorističan način pristupiti problemu osoba koje misle da ih je sve u životu napustilo i da je jedini način da nastave dalje zapravo ne nastaviti, nego stati zauvijek. Ocjena:6/10
