 |
Eddie zvan Orao (2016) Eddie The Eagle Žanr: Biografski, Drama, Povijesni |
Priča o najpoznatijem britanskom ski skakaču koji je ostvario svoje snove i učestvovao na Zimskim Olimpijskim Igrama te tako osvojio svijet. Ponovo jedan film iz britansko-američke produkcije koji priča jednu istinitu priču o ski skakaču koji je od malih nogu bio opčinjen Olimpijskim igrama dok nije odlučio i sam biti dio njih. Ništa ga nije moglo sputati u ostvarivanju njegova sna. Biografski filmovi znaju biti jako dobro, a u isto vrijeme nije ih nimalo zahvalno ispričati i donijeti jer znaju biti isto tako mnogo dosadni. Ključ održivosti jednog biografskog filma, koji je u suštini, skoro uvijek drama, jeste da je centar priče jedna zanimljiva osoba sa bogatom prošlošću i primamljivim karakterom kako bi se to sve fino dalo i portretirati i upakovati u film. Ovog puta centar priče je Eddie Edwards, dobrodušna sanjalica, neiskvareni ambiciozni dječak, kasnije momak, koji je, od svega na svijetu jedino poželio da učestvuje na OI. Njegov trnoviti put od ismijavanja, do sputavanja, padova, važnih lekcija i kasnije ostvarenja njegovog sna, prikazani su u ovom filmu kao način da inspirišu gledaoce, da nas podstiče da nastavljamo iskreno sanjati i živjeti za svoje snove. Njegov put, dakle put Eddie-a zvanog Orao, pratio je i neafirmisani trener, nekada također ski skakač, koji je imao problematičnu prošlost, a i tokom podučavanja Eddia se borio sa problemima sa alkoholom, da bi kasnije prevazišli sve prepreke i došli do krajnjeg cilja. Ono što me kod ovog filma najviše zadivilo jesu svakako performansi i ta angažiranost koja je neosporiva i dovodi do nevjerovatnih rezultata. Zaboravio sam kakva je lafčina ovaj Hugh Jackman jer ga duže vremena nisam vidio u nekom novijem filmu, a za Tarona Egertona, glumca koji se proslavio u filmu ‘Kingsman’, nije ni čudo što je tražen i angažiran jer je portret Eddia odradio zaista fenomenalno. Sumnjam da bi film upao u uži izbor za neku od nagrada Oskar, možda za neku tehničku kategoriju, ali ovakve dramice, one fine, tople, iskrene, inspirativne, humorne i nimalo naivne, odlične su za večernja druženja, za kasne noćne sate, možda čak i za jedno porodično gledanje jer nekako neobjašnjivo budi nostalgiju i čini da u konačnici ipak se posvetimo svojim snovima, a kad nas nagna na to vjerovanje, ma na bilo kakvu emociju, znači da je uspio. Problematično je to što su biografski filmovi inače formulični i nekako svi jednako dozirani da je teško izdvojiti ikakvu inovaciju i originalnost, ali nećete imati problema s tim kod ”Eddiea”. Barem ne ovog puta. Ocjena na IMDb.com mu je odličnih 7,6/10 a na Tomatoesima zavidnih 79%. Na 23 miliona dolara film je zaradio preko 42 miliona dolara širom svijeta. Reditelj filma je Dexter Fletcher koji iza sebe ima samo dva naslova i to ”Wild Bill”, britanska drama iz 2011. godine i ”Sunshine on Leith”, također britanski mjuzikl iz 2013. godine. Nakon pozitivnog iznenađenja, utisci mogu biti samo pozitivni. Pauzu od negledanja filmova možete prekinuti ovom jakom dramom koja zna šta radi i to odlično radi. Ocjena:8/10
