 |
Gradovi na papiru (2015) Paper Towns Žanr: Misterija, Romantika, Drama |
Nakon avanturističkog izleta do kasno u noć, život mladog Quentina se mijenja iz korijena kada djevojka u koju je vječito bio zaljubljen sutradan jednostavno nestane. U najavi smo imali priliku vidjeti nešto mnogo zanimljivo što je dalo naslutiti da će biti tražen i popularan film te da nastoji ukrasti titulu prošlogodišnjem najpopularnijem tinejdžerskom romantičnom filmu ‘Krive su zvijezde’, ali ovom nije pošlo baš za rukom da prikupi toliku slavu. Iako ima primamljivu i radnju i jedna od glavnih glumica je trenutno jedan od najpopularnijih ženskih modela na svijetu, Cara Delevinge, film je ispao totalno drugačiji od onoga što sam barem ja očekivao a ni na svjetskom nivou nije prošao bogzna kako. Naime, dvoje prijatelja koji su se družili još od malena počinju se razdvajati već krajem osnovne škole, da onda jednostavno nikako ne bi ni pričali u srednjoj školi iako Quentin, tinejdžer koji ne izlazi iz svoje ‘comfort’ zone i koji je poprilično štreber, je ludo zaljubljen u Margo, djevojku od prekoputa koja živi za avanture i buntovnički život. Jedne noći njihovi životi se ponovo isprepliću i kada on dobije priliku da joj pokaže ko je on zaista, ona nestane i tada kreće akcija. On je želi naći i priznati joj sve. A ona je nestala svojom voljom, da ne bude zabune. Veću količinu izlizanih dijaloga, sterotipnih likova i predvidljivih momenata nisam stvarno dugo dugo gledao. Sam početak, ruku na srce, me i prikovao za sebe ali iz minute u minutu shvatam kako ovaj film neće ličiti na ništa, kako ni ništa novo ne nudi i sve se zapravo vrti u krug, bez ikakvog doticaja s realnošću, što me i boli jer film poručuje da treba živjeti punim plućima, treba spoznati sebe tek kada negdje odlutaš ili jednostavno odbaciš sve norme i to je predstavljeno na jedan tako melodramičan i jednostavan način kao da to svi na ovom svijetu istog trenuetka, kada požele, mogu napraviti. Tinejdžerima u ovom filmu je sve dozvoljeno, roditelji ih puštaju gdje god hoće ili zažmire na jedno oko kada oni negdje pobjegnu, a sve što su zamislili – ubrzo im se i ostvari. Toliko o originalnom i osjetljivom tonu filma koji je odbacio sva pravila i zakone samo da bi došao do kraja koji nas ostavlja u fazonu: je li to bilo to? Ali opet, s druge strane, kraj je inekako najpozitivniji dio ovog filma jer je atipičan i odudara od svega viđenog pa nam ostavlja mnogo toga na maštu. Što se tiče performansa, stvarno ne mogu izdvojiti najbolji a mogu samo prokomentarisati ono što mi se vrtilo u glavi dok sam gledao film. Nat Wolff je vjerovatno brat Kristen Stewart za kojeg mi ne znamo ili neki njen rođak a Cara Delevinge je glumom u filmu dokazala da je model u pravom životu. Mnogo su se trudili i da istaknu humorisitčni dio u filmu ali to ispada jako jadno i iritirajuće. Ocjena na IMDb.com mu je osrednjih 6,6/10 a Rotten Tomatoesi daju mu 55%. Jack Schreir je reditelj filma poznat po hvaljenoj sci-fi krimi drami ‘Robert & Frank’. 85 miliona dolara film je zaradio a budžet mu je bio nešto više od 12 miliona. Budete li pažljivo pratili film, zamjetit ćete da film ima čudan fetiš prema scenama uriniranja. Čemu to, stvarno ne znam? ”Paper Towns” je jedan film koji bi bio prosječan da ima dopadljive likove, a ovako je doista težak, a to ne mislim u pozitivnom smislu, izlizan do maksimuma i mrlja je na američkoj umrljanoj kinematografiji. Ocjena:2/10
