Moj osobni rat (2018)
A Private War
Žanr: Biografski | Ratni | Drama
Godina: 2018
Redatelj: Matthew Heineman
Producent: Arash Amel, Marie Brenner
Glavne uloge: Rosamund Pike, Jamie Dornan, Stanley Tucci, Tom Hollander
Zemlja: Engleska, SAD
Trajanje filma: 01:50:00
Datum izlaska: 08.11.2018 (svjetska premijera)
U kinima od :
B i H 10.01.2019.
Hrvatska 10.01.2019.
Srbija –
Prvi dugometražni igrani film “A Private War ” (2018.), nominiran za Oscara i Emmy-jev dobitnik dokumentarnog filma Matthewa Heinemana, časna je zdravica novinarstvu starog stila, koje brzo nestaje zajedno s knjigama, i okosnica, novinara starih stilova koji su bili spremni učiniti sve da donesu ili pošalju svoju priču.
Moj osobni rat Filmske Recenzije
U iznenađujućem komadu, Rosamund Pike glumi neustrašivog slavnog američkog ratnog dopisnika Marie Colvin, koja izvještava s opasne fronte svjetskih sukoba. Nakon što ju je pogodila granata u Šri Lanki i izgubi oko, ona nosi flaster za oči i nastavlja uživati u votki martinis s Londonskom elitom i suočava se s diktatorima kao što je Gadafi.
Colvin žrtvuje ljubavnu vezu s profesorom Davidom Irensom (Greg Wise), ali kasnije preuzima Amerikanac u Londonu Tony Shaw (Stanley Tucci). Ona u stvari nije žena. Previše je zauzeta svojom karijerom. Strašne prizore koje je vidjela pretvaraju je u umornu, alkoholičarsku i duboko uznemirujuću osobu. Ima veliku hrabrost, ali je pretrpjela traumu. Mora se izliječiti.
Njezine novine, The Sunday Times, i njezin urednik Sean Ryan (Tom Hollander), misle na njezin svijet i iznimno su tolerantni prema njezinom neprirodnom ponašanju. Ovaj aspekt novinskog svijeta ne zvuči istinito, zapravo novinska pozadina i njezini likovi su nedorečeni i često neuvjerljivi. Sean Ryan je prilično brižan lik, koji je posve drugačiji od bilo kojeg urednika Fleet Streeta, iako još uvijek potiče Colvina da prelazi u opasna područja. Ako je samoubojica, pomalo je ubojit, ali na neki način brižan. Hollander je prilično dobar u ovome, usput.
Rosamund Pike baca se na akciju i emocije kao glumica koja je dugo gladna bilo kakvog pristojnog posla. To je velika zvijezda, a ona je dobra, vrlo dobra, iako me nije bas kupila kao Marie Colvin.
Ona se udružuje sa slobodnim ratnim fotografom Paulom Conrojem (Jamie Dornan) u dugo najavljivanom vrhuncu filma, s njim konačno kreće na najopasniji zadatak svog života u opkoljenom sirijskom gradu Homsu. Ona ih oboje gura u sve veću opasnost da svoju priču i poruku prenesu, ne samo The Sunday Timesu, već i SAD-u, putem računala na TV vezu. Ima li žena želju za smrću, ili što?
Colvin
Film poziva više pitanja nego odgovora. Zašto Colvin uopće radi u Londonu? Da li doista vjerujemo u sve ‘daje glas za one koji ga nemaju’ i raznim drugim floskulama o novinarstvu da film očekuje od nas da progutamo veleprodaju? Uostalom, koliko je sveti Sunday Rupert Murdochov Times? Je li njihovo izvještavanje o stvarnim vijestima ili samo senzacionalističko zanimanje za ljudsko zanimanje iz inozemstva? Ima li Colvin neke psihološke probleme s kojima se suočava iz iskustva ratne zone? Je li ona narkoman straha?
Slava je prolazna. Colvin može ili nije bila slavna prije desetak godina, ali tko je sada čuo za nju? Je li ona napravila razliku? Bi li je danas Sunday Times zaposlio?
U svakom slučaju, to je svakako zanimljiva priča, ako je potpuno depresivna na nekoliko razina, premda to vjerojatno nije najbolji mogući film iz ovog materijala. Moramo znati mnogo više o drugim likovima u priči, posebno fotografu Paulu Conroyu, ulozi koja Jamieju Dornanu daje težak zadatak. Greg Wise prerano nestaje, a uloge Faye Marsay i Nikki Amuka-Bird samo izgledaju kao pozadina, a Stanley Tucci izgleda iznenađujuće što se uopće nalazi u filmu.
Kao i obično, priče iz stvarnog života teško se mogu prilagoditi kompaktnim, zadovoljavajućim iskustvima ekrana. Ono što je bitno, bitno je protiv njega, s dosadnim naslovima koji nam govore o godinama i događajima u kojima se nalazimo i koliko je to daleko od Homsa, Sirija. Ali bez toga, bili bismo izgubljeni. I bez znakova koji jedni drugima objašnjavaju stvari koje već moraju znati, bili bismo izgubljeni.
Zaključak:
S obzirom na to, pisci Marie Brenner i Arash Amel obavili su prilično dobar posao, zasnivši svoj scenarij na članku o Vanity Fairu, Private War Marie Colvin. Heineman je također obavio prilično dobar posao, pretvarajući se u pristojan, pošten i istinit film koji je hrana za razmišljanje i privlačnost za emocije. To je relativno rijedak film koji bi mogao iskoristiti dodatnih 15 ili 20 minuta da zaokruži svoju priču. IMDB Ocjena Filma: 6.9/10
Titlovan Trailer Filma Moj osobni rat :