| Paterson (2016)
Žanr Drama, Komedija |
Zaista smatram da iako ljudi su se uglavnom složili da je film zarobio “poeziju svakodnevnog života”. Od odraza u lokvi, kardinali pjevaju, vodopada, sjene i vise, ljubavi kreativan i sretan par živi u gradiću Peterson, New Jersey. Obično postaje izvanredno. Peterson koji dijeli njegovo ime za zajednicom u cjelini, je vozač autobusa. Autobus ga vozi kroz srce grada, gdje Peterson čuje intrigantan razgovor i zapisuje zapažanja u svoju svesku, stvara pjesme i otvara paket iznenađenja koji je spremila njegova lijepa i umjetnička žena Laura. Par ima hemiju koja je izražena u poljupcima, stalnim razgovorom, veseljem i povjerenje je izuzetno.”Ona me stvarno dobro razumije”, kaže Peterson. Sretnik, Sretnica, atraktivna, talentirana, šarmantna Laura i Paterson se unose u svemu sto rade, uključujući Petersona koji svaku noć posjeti konobu i obično večeraju zajedno, buđenje ujutru i šetnja psa.
Čak i u svim svojim jednostavnosti, i tu zapanjujuću i divnu dubinu filmskih likova, scene,teme i razgovora. Ovaj umjetnički senzibilitet koji prožet u svakodnevnom životu, je nešto sto sam toliko volio u Japanu i Peterson pokazuje kako ovaj mješoviti gradić izgleda u Sjevernoj Americi. Zaista je inspiracija i ljepota svuda, iako film istražuje muziku,slike i druge medije, njen glavni umjetnički fokus je na poeziju. Postoje i glavni u poeziji William Carlos Williams, Wallace Stevens i drugi. Pjesme Petersona dolaze u svom kruzenju oko grada, one su sjajne i lijepe. Pjesma se zove Another One je u gledanju drugih dimenzija, a to je ono sto ovaj nevjerojatan film ohrabruje.
Jarmusch drži stvari jednostavnim iza kamere kako bi trebalo da bude: snimke su jednostavne, one ne skreću pažnju na sebe i kretanje kamera je minimum, iako kad počne da se kreće uvijek postoji razlog za to, ovo je jedan od najboljih primjera punjenja pokreta kamerom s emocijama. To su sitnice u kojim bi se mogli izgubiti sati istraživanja i odražava se upravo na funkciju poezije u filmu, koji govori o malim stvarima, ali ih tereti za značaj i tematskih snaga. Fascinantna svjetla koja se prikazuju na ekranu su tu zahvaljujući sjajno složenoj montaži, zvuku i performanse koje upravljaju da uhvate jednostavan svijet i napune značenje i razviju malo kroz filmsko stvaralaštvo svaku riječ koju izgovori i svaki okvir je prikazan.
Peterson je divno slojevita s iznenađujućom mudrosti, složenosti, raznovrsnosti i humorom na svakom koraku. Twins nastupa je tako čest, npr. da nas podsjeti na jednu od tema filma: uvijek postoji neko tamo poput nas koji odgovara našim srcima, i mi nikada nismo sami. Članci i slike na konoba zidu će nas odvest u druge dimenzije vremena u trenu. Hemija na ekranu između glumaca Adam Driver(Peterson) i Golshifteh Farahani (Laura) je od ključne važnosti za film, i oni su i vise nego na visini zadatka. Oni su izvanredni, privlačni i potpuno uvjerljivi. Suosjecenje i šarm ovog filma je nezaboravan. To nas podsjeća na ljubav i sjaj proljeća iz najnevjerojatnijeg mjesta.
Ocjena 8.5/10 
