Soba (2015) Room Žanr Drama |
Nakon što su petogodišnji dječak Jack i njegov majka pobjegli iz višegodišnje zatočenosti u maloj sobi, novo okruženje koje će dječak spoznati bit će nešto očaravajuće i zastrašujuće u isto vrijeme. Po strani sam ostavio neke filmove koji me već dugo čekaju kako bi poklonio pažnju ovom filmu koji je kupio hvalospjeve, koji je očaravao publiku i kritičare i koji me je zbog toga a i zbog svoje priče itekako zaintrigirao. Riječ je o remek – djelu, o najboljoj drami u protekloj godini, o filmu koji ima srce, ima dušu, koji daje nadu i oduzima je, koji je, koliko težak, toliko i lijep i koji iznjedrio odlične performanse koji su još samo ljepše upakovali ovu priču nazvanu ‘Room’. Ne, ‘The Room’, nemojte da bi vam se dogodilo da pomiješate ta dva filma, a o čemu je riječ oni iskusniji filmaši već znaju. Vi koji vam se motaju upitnici iznad glave – proguglajte malo ovu rečenicu ”You’re tearing me apart Lisa!”. Da mi se vratimo na ovu ‘Sobu’. Polovina filma se odvija u sobi, odnosno u šupi sa samo jednim prozorom odnosno svjetlarnikom, kako ga naziva mali dječak i tu upoznajemo majku i njenog sina Jacka koji u uvodu filma slave njegov rođendan. Torta je improvizirana i sve je improvizirano jer taj mali prostor sa jedva dvadesetak kvadrata je čitav svijet za malog dječaka kojeg je kreirala njegova majka. U želji da mu da ne daje lažnu nadu, da ga ne drži u želji da spozna nešto više, taj vansjki svijet o kojem dječak može samo sanjati, ona za njega kreira svijet. I to je jednostavno dovoljno da se objasni majčinska ljubav, bez obzira što je to dijete vjerovatno rezultat silovanja i neželjene trudnoće. Ona u toj sobi, u toj šupi provodi vrijeme kao zatočenik, kao talac jednog bolesnog uma i iako se na trenutke njen duh lomi, njena nada opstaje da će se ponovo vratiti kući. I vraća se, nakon što ona i njen sin isplaniraju bijeg – ali tu ne staje priča. Dalje nam je plasirano dječakovo viđenje svijeta koje je potpuno autentično i tačno, zatim njihovo prilagođavanje, njihov odnos sa bliskim ljudima, dječakov prvi susret s psom itd., zatim njihovo opraštanje od ‘Sobe’ odnosno šupe i prihvaćanje novog, boljeg života. Što se tiče performansa, sasvim je sigurno da je Brie Larson favorit i iako još nisam gledao nastup Cate Blanchett u ‘Carol’, meni jedne od dražih glumica u čiji talenat nikada ne sumnjam, smatram da bi zasluženo ovaj Oskar trebao ići Larsonovoj. Velika nepravda ove godine, pored izostavljenih nominacija za Hardya u ‘Legendi’, za Carrey Mulligan u ‘Suffragette’ i Charlize Theron u ‘Mad Maxu’ , nepravedno su izostavljene nominacije za dječaka Jacoba Trembleya koji može biti učitelj nekim starijim kolegama. On je maestralan, on ne glumi – on razvaljuje ali vjerujem da njegov talenat i rad neće stati na ovome jer je potencijal kakav se rijetko viđa. Odlična je bila i glumica Joan Allen. Ocjena na IMDb.com mu je 8,3/10 a na Tomatoesima 97%. Lenny Abrahmson je reditelj filma poznat po prošlogodišnjem ‘Franku’ i još jednoj dramediji, ‘What Richard Did?’ Film je zaradio više od 5 miliona dolara u Americi. Nominovan je u četiri kategorije za Oskara među kojima je i ona za najbolji film. ”Room” je težak i neće možda svakome leći ali svako bi mu trebao dati šansu jer je filmski endem i vraća nadu u filmove koji vas dugo drže pod utiskom nakon gledanja. Ocjena:10/10