Svjetlo između oceana (2016) The Light Between Oceans Žanr: Drama, Romantika |
Čuvar svjetionika i njegova žena koji žive na obalama Zapadne Australije, jednog dana će naići na nasukani čamac u kojem se nalazi beba. Spremni da je spase i odgoje, njihovi životi će se zauvijek promijeniti. Sinoć sam izdvojio vrijeme za ovaj film koji mi dugo stoji na listi filmova pogledati ali nekako zbog dužine trajanja i zbog teme sam ga izbjegavao. Suočih se ja opet s njim i nisam zažalio s tim da nisam pretjerano oduševljen. U pitanju je solidna dramica sa odličnim performansima i emotivnim preokretima, a sam kraj je tako lijepo zaokružio ovu poetski lijepu priču, no moram se prije zaključnog dijela osvrnuti na par činjenica vezanih uz film. Naime, riječ je o ekranizaciji istoimene novele pa i ne čudi to što film ima tu narativnu ljepotu i harmoničnost. Radnja filma se u većini odvija na otoku Janus( to će upratiti ako budete pažljivi gledatelj) a Janus je, kako čitam ovamo, Bog sa dva lica, u čemu zapravo leži čitava simbolika filma; ta borba između uma i srca, između ljubavi i mržnje, između vjere i sumnje. Da ne bih spojlao odnosno otkrivao šta krije rasplet, kakve preokrete filma ima, moram vas upozoriti da je film sporo-izgarajuća svijeća i da ima dosta praznog hoda, a Rachel Weisz i njen lik kao jedan od krucijalno važnih likova, pojavljuje se tamo tek iza druge polovine da doda ovoj melodrami malo začina i da malo rasplamsa vatru. Ne ulazeći u to koliko se sadržaj knjige izmjenio za potrebe adaptiranja filma, mislim da će i čitaoci izvornog djela biti zadovoljni viđenim jer se reditelj potrudio da dostavi tako lijepe, bogate i živopisne pejzaže da rijetko ko može ostati imun na ljepotu prirode uhvaćene u takvoj jednoj sceni. I pored svega nabrojanog, ja i dalje čekam dramu koja će me razbucati, raznijeti, raspametiti, a takvih smo imali i prošle godine (Room, Spotlight) i očekujem ove opet sve isto. Ne bih baš neku očitu dramu koja pokušava izmamiti našu empatiju nazor pa onda suze, nego nešto suptilno, a lijepo i bezvremensko. Koliko je Fassbender odličan glumac, toliko je i nekako stavljen u drugi plan iako on je jedan od onih koji također zaslužuju najveće priznanje u svijetu filma ali mislim da će ove godine biti nadjačan od konkurencije. Alicia Vikander koju smu upoznali u ”Ex-Machina”, zaista je maestralna u ovom filmu i očekujem nominaciju za nju. U suštini, ovaj film mi je bio sasvim solidan i može se progutati, ali nisam pretjerano oduševljen niti pozitivno iznenađen. Ocjena na IMDb.com mu je 7,2/10, a na Tomatoesima 59%. Film je na budžet od 20 miliona dolara zaradio solidnih 22 širom svijeta. Derek Cianfrance je reditelj filma poznat po naslovima ”Brother Tied”, ”Grijesi očeva” i ”Blue Valentine”. Stilski je film zaista idealan i nepogrešiv i tako je osjetno da se ruke reditelja Cianfrancea umješane u čitav projekat. Njegova namjera da ispriča jednu priču punu simbolike sa univerzalno porukom je ispunjena ali pored te neke naivnosti filma, očito je koliko film ide u smjeru filmova koji se i rukama i nogama bore za zlatni kipić pa to mu oduzima posebnost, a dužina trajanja izgubit će možda neke zainteresovane gledaoce. Mene je zadržala moja upornost, a da mi nije nje, ne bih možda ni dovršio film koji je inače počinjao jedno sat vremena, a rasplitao se malo duže. Ocjena:6/10