Anka (2017) Recenzija Filma |
Anka (2017)
Žanr: Family
Godina 2017
Redatelj: Dejan Acimovic
Glavne uloge: Cvita Viljac, Linda Begonja, Eric Cantona
Trajanje filma: 01:30:00
Datum izlaska: 23 February 2017 (Croatia)
U kinima od :
B i H 23.02.2017.
Hrvatska 23.02.2017.
Srbija 23.02.2017.
SINOPSIS:Bajka smještena u srednjoj Europi početkom prošloga stoljeća, ANKA je priča o djevojčici iz sirotišta koju posvaja bogata rođakinja. Nedugo nakon Ankina dolaska otmjena rođakinja pokazuje drugo lice te razočarana i utučena Anka bježi, želeći se vratiti u sirotište. Put je dovodi do ciglane okružene visokim stablima i neobičnom prirodom. Grubih lica i velikoga srca, ciglari joj daju novi privremeni dom, daju joj sobu buntovnoga ciglara Brazilijanca, siročeta poput nje, koji je završio tu noć u zatvoru zbog kavge koju je započeo u seoskoj krčmi. U ciglani u dubini šume, s ovozemaljskim životom isprepliće se začudni, bajkoviti, svijet šumskih bića, koja vide samo djeca bujne mašte… RECENZIJA FILMA:Dejan Aćimović jedan od boljih hrvatskih glumaca, koji ima pedeset uloga režirao je svoj treći dugometražni film koji se zove Anka. Film je sniman prema malo poznatom dječjem romanu Anka Brazilijanka iz 1939 godine pisca Mate Lovraka. Sam film bi se mogao okarakterisati dječjom filmskom bajkom. Iako je imao slabijih mana, Dejan Aćimović se kao redatelj pokazao do sada u najboljem izdanju. Pokazao je svoju kreativnu zrelost, kamara ga je fino pratila, vodio je priču, s glumcima je radio dobro. Film je ispao producentski i estetski sjajan film, kojeg se ne trebamo stidjeti u kojem je uspio da spoji autohtoni literarni predložak s bajkovitošću koja se danas jako traži kada su dječji filmovi u pitanju. Scenario Tatjane Aćimovic i nije tako dobar, sam scenarij za Anku ima dosta nedostataka i dramaturških rupa. Radnja počinje prikazivanjem života djece u sirotištu, za koje ne znamo gdje se nalazi, ni vrijeme radnje(pretpostavljamo da je početkom prošloga stoljeća, vidimo po scenografiji i kostimima), sto je malo zanemarivanje posebno prema mlađoj publici. Odmah upoznajemo i glavni lik Anku, po koju dolazi mlađa gospođa u kočiji i kao njena rođakinja preuzima brigu o maloj štićenici. Anika nema roditelja, i kako je odrasla u domu, u filmu nedostaje scena opraštanja Anke barem s nekom o štićenica doma, nemoguće je da nije niskim uspjela uspostaviti nekakav prijateljski emotivni odnos. Opraštanje je bez ikakvih emocija (štićenica tako i Anike) kao da glavna junakinja Anika ide na manji odmor od par dana. Pojavljuje se problem i s likom dobro stojeće gospođe koju igra Linda Begonja i to radi vrlo dobro. Prvo mislimo da je ona draga i dobra osoba, pa onda otkrivamo da je losa i da maltretira štićenicu, pa u trećoj fazi redatelj nam ukazuje na to da je ona mentalno nestabilna osoba, i ovisi od tabletama i alkoholu. Tijekom cijelog filma ništa drugo nisu uspjeli saznati o toj Ankinoj rođakinji, kao ni uzroke koji su krivi za to njeno stanje. U prvoj polovici film pati od nedostatka ritma. Kada Anka bježi od zla usvojiteljice, kreće predugo prikazivanje njenog hodanja kroz polja, šumama i dolinama. Kada slučajno dolazi do ciglane tu se previse prikazuje scena peči u kojima nastaju cigle i radnika koji su skroz nebitni za priču. Tu srećemo glavnog junaka Brazilijanca(Eric Cantona), velikog i namrgođenog i neosjećajnog lika. Nije jasno da li je on bolestan, agresivan i zašto je uvijek ljut na cijeli svijet?. On govori smiješnim hrvatskim s francuskim naglaskom, dok je njegov glas puno nježniji od krupne pojave. Velika je pohvala sto Eric Cantona govori hrvatskim jezikom koji je ucio nekoliko mjeseci. Eric Cantona je osrednji glumac u nekim scenama funkcionira, dok je u nekim neuvjerljiv. Njegovoj transformaciji nedostaje nekoliko stupnjeva emotivnosti da bi gledaocima bio pristupačniji. Za najmlađu publiku scene čarobne sume će biti najinteresantnije. Velika je šteta sto scenarista i redatelj nisu se malo dublje bavili svojim likovima, udaljili su se od povšnosti osnovne price(djevojčica koja voli da mašta i koja bježi od sirotišta, te se kasnije pokušava da se vrati u njega) tada bi film dobio na dodatnoj dimenziji, dramatičnosti i uvjerljivosti. Po meni najbolji dio film je magična šuma u kojoj drva pričaju, njome hodaju i glavnu junakinju štite dva vilenjaka, veliki i mali div, dok tenzije i napetosti donose glavne negativke: žene-zmije kojima manipulira njihova šefica Sena. Vizualno sjajno producirano, u stilu Harry Pottera i najboljih filmskih produkcija.. Šteta sto tih čarobnih scena nema vise jer po njima bi najviše zapamtili Anku. Gledanjem scena iz čarobne sume izgubite osjećaj da gledate hrvatski film, ali kad se radnja vrati u ciglanu i film se vraća u standardne okvire nacionalne kinematografije. Dosta tim čarobnim scenama pomogao je Thierry Arbogast koji je u karijeri suradljivo s dosta poznatih imena. Glumci su odradili rutinski svoje uloge… tu su Jelena Lopatić, te Petar Mirčevski i Vlado Jovanovski u ulogama začudnih stvorenja iz šume. Nakon duze pauze u hrvatskim filmovima tu vidimo i Radu Šerbedžiju, u ulozi odvjetnika. Imamo srpske filmske zvijezde Nikolu Koje i Vuka Kostica koji je odnedavno zvijezda RTS krimi serije Ubice moga oca. Oba glumca su dobro odradila svoje uloge vlasnika pilane i njegovog sina. Soundtrack istarske muzičke legende Livija Morosina uspije je da doprinese ukupnoj atmosferi filma, nadopunjujući kameru srpskog snimatelja Svetomira Pajića i Vincenta Richarda.Gledajući sve ukupno mislim da smo napokon dobili dobar domaći dječji film koji vrijedi pogledati. Ocjena 6.5/10 Trailer: