 |
Bakjwi aka Thirst (2009) Žanr : Fantazi, Horror Godina : 2009 Redatelj : Chan-wook Park Glavne uloge : Kang-ho Song, Ok-bin Kim, Hae-suk Kim Trajanje filma : 02:13:00 Datum izlaska : 30 April 2009 |
Nakon dosta ležernih i šupljikavih horrora, vrijeme je da malo stanemo na loptu sa nečim malo težim, što će nas natjerati na malo više razmišljanja o onome što nam se odigrava pred očima. Thirst je dobitnik nagrade žirija u Cannesu 2009.g. (doduše, izjednačen sa Fish Tank-om) Zbog toga pretpostavljam da su i najpovršniji poznavatelji južnokorejskog filma upoznati s imenom redatelja ovoga filma – Chan-wook Parkom. Dobro, možda je bolje spomenuti njegova najpoznatija ostvarenja? Oldboy, Lady Vengeance? Sada je bolje? Gledanje njegovih filmova se ne zaboravlja baš lako, a predstavlja jedno izuzetno iskustvo. Neću sada ulaziti dublje u tzv “trilogiju osvete”, samo da obavijestim ono troje čitatelja koji nas redovito prate da ću uskoro napraviti jednu oveću recenziju spomenutih filmova. Oldboya već jesam, ali je to bilo davno i mislim da zahtjeva bolju recenziju. No, pustimo sada to i vratimo se na žeđ. Dosta sam se dvoumio da li bi pogledao ovaj film s namjerom recenziranja za ciklus horrora u susret noći vještica, jer sam znao da to zasigurno neće biti klasični film strave. Nisam se prevario. Premda su tema vampiri i ima dosta krvi, u načelu se radi o drami. Ne mogavši više gledati umiranje nedužnih ljudi, svećenik Sang-hyeon (već uobičajeno odlični Kang-ho Song) odluči sudjelovati u medicinskom istraživanju s namjerom otkrivanja cjepiva za smtonosni Emmanuel Virus (EV). Ubrzo mu se pojave simptomi bolesti (plikovi koji rastu i izvan i unutar tijela, te eksplodiraju urokovajući obilno krvarenje -ukratko, jako gadno), te završava na medicinskom stolu gdje se liječnici neuspješno bore za njegov život davajući mu transfuzije krvi. Nakon što se oglasi “flatline” zvuk, te sve izgleda izgubljeno, Sang-hyeo se čudotvorno oporavlja, odnosno vraća među žive. Svi su uvjereni da se radi u čudu, no nakon par dana svećenik spoznaje stravičnu istinu – postao je vampir primivši zaraženu krv. Dodatni problem leži u činjenici da ukoliko ne konzumira krv u roku od par dana, vraćaju mu se simptomi smrtonosne bolesti (premda kao horror geek mislim da to u “vampir univerzumu” i nema smisla, no neka im bude pošto služi radnji). Tu započinje njegova unutrašnja borba istovremeno balansirajući između preživljavanja i nastojanja da ostane na strani dobra, svijetla, Boga. Stoga ne ubija žrtve, već iskorištava činjenicu da ima pristup bolnici, te se malo posluži krvlju pacijenata u komi. Istovremeno je postao poznata ličnost, kao jedini dobrovoljac koji je preživio izloženost virusu, te dobiva sljedbenike uvjerene da ima lječilišne moći. Tako ga i majka njegovog nekadašnjeg prijatelja iz djetinjstva koji sada boluje od raka zamoli da dođe do njega u bolnicu kako bi molio za njegovo ozdravljenje. Tu susreće njegovu ženu, djevojku koju su kao malu primili u kuću nakon što su je roditelji napustili. Ona u njemu pobuđuje osjećaje koje ne može zanemariti, niti im se othrvati, te će Tae-ju uskoro postati njegova ljubavnica i njegova karta na putu prema neizbježnom kraju…. Ne ulazeći u daljnje detalje radnje, njena okosnica i bit je spomenuta svećenikova borba da ostane čestit i dobar. Prikazana je osnovna ljudska osobina, protkana raznim moralnim i religijskim pitanjima. Svakim sljedećim potezom Sang-hyeon tone sve dublje, premda se istinski trudi, iskušenje je preveliko. Ovo je jako pojednostavljeni prikaz onoga što se dešava na ekranu, ali nema baš previše volje nabrajati ili objašnjavati svaku pojedinost, tako da ćete morate sami otkriti sve čari ovoga filma. Bitno je da vas upozorim da traje preko dva sata, te sam stekao dojam da su prva i druga cjelina dosta neujednačene i po ritmu i po onome na koji način su prikazani događaji. Po tome mi je film nešto slabiji od dosadašnjeg Parkovog opusa. Netko kaže da je pretjerao sa skoro previše eksplicitnim scenama seksa, odnosno nekim nezgodnim krvavim scenama, no meni je sve bilo u granicama normale, kvragu, pa naspram Oldboya, ovo je izgledalo kao dokumentarac o pčelama! Moglo je biti puno žešće, vjerujte mi, ali nema potrebe, bilo bi to nepotrebno pretjerivanje. Ono što me uistinu oduševilo su par genijalnih kadrova pri prikazivanju izlijevajuće krvi koja boja podove, te nekoliko originalnih i predivno nijansiranih tonova, te druga inovativna rješenja koja dokazuju svu raskoš talenta gospodina Parka. Zanimljivo je i korištenje pojačanih zvukova sisanja, srkanja krvi i samih ugriza koji su neugodno bučno popraćeni, te djeluju stvarno, sirovo, prljavo. Definitivno je to drugačija vrsta vampira od one koje nam prezentiraju zadnjih godina kroz američke (najčešće) filmove i serije. Sve u svemu, radi se o solidnome filmu koji možda malo previše traje, nije najsretniji izbor za noć vještica jer je previše ozbiljan, te zasigurno zahtjeva opetovano gledanje. Doduše, uvijek je pravo vrijeme za gledanje dobroga filma, a Thirst to zasigurno jest. Toplo ga preporučam za gledanje, uz opasku da je ipak nešto ispod uobičajene razine Parkovih filmova. Ocjena: 7/10
