 |
Đavolji odmetnici (The Devil’s Rejects, 2005) Žanr: Crime, Horror Godina: 2005 Redatelj: Rob Zombie Glavne uloge: Sid Haig, Sheri Moon Zombie, Bill Moseleye Trajanje filma : 01:47:00 Datum izlaska : 22 July 2005 (USA) |
Nastavljamo strašni put prema noći vještica s ovim uratkom Roba Zombija, za koji ćete naići na veoma oprečne recenzije. Znam da su ukusi različiti, ali se ne sjećam kada sam zadnji put gledao nešto što su toliki popljuvali, a neki čak i nahvalili. Najčešće se to dešava s velikim i kontroverznim filmovima, ali ovdje to svakako nije slučaj. Ovaj horror je klasični prosjek ali u pozitivnom smislu jer ima nekih zgodnih rješenja i neočekivanog toka radnje koji ga ipak malo uzdiže i zbog toga ga vrijedi pogledati. Film se nastavlja na Zombiev prvijenac House of 1000 Corpses iz 2003.g. (nisam ga gledao-još, ali su glavni likovi -negativci isti) a počinje policijskim opkoljavanjem kuće obitelji Firefly, okrutnih, poremećenih, sadističkih ubojica oko 70-ak ljudi, koje su mučili na nezamislive načine. Nakon poveće pucnjeve i nekolicine mrtvih, brat i sestra (Otis i Baby) uspiju pobjeći, dok je majka uhvaćena. Ostatak filma pratimo njihov bijeg, te ubijanje nedužnih ljudi koji im se nađu na putu. Naravno, to isto rade na sadistički način. Dobro, reći ćete da tu nema ništa zanimljivoga niti svježeg, ali ipak ima. Naime, za petama im se nalazi šerif Wydell (solidni Forsythe) koji nakon što od uhićene sazna da su mu oni ubili brata, izgubi kompas i krene u osvetnički pohod, ne birajući sredstva niti suradnike, te tako unajmi dva okorjela kriminalca (jednoga glumi legendarni Danny Trejo) da nađu i srede bjegunce. Tako dolazimo do zanimljive situacije kada se uloge u potpunosti izmjene, te sada “ruka pravde” postaje sadistički demon željan krvi, koji se iživljava nad zarobljenim zločincima, a gledatelji skoro da se nadaju da isti prežive. Razlog leži u činjenici da smo bolesno društvo koje jednostavno obožava gledati takve grozote, a vidljivo je da su izvor najveće fascinacije serijski ubojice. No, glupo je sada moralizirati, jer svako vrijeme ima svoje perverzije, a nije ovo toliko strašno naspram gladijatora, giljotine, plinskih komora i svega što se kroz povijest odigravalo. Sada kada sam malo skrenuo u vode etike i morala, mogu sa zadovoljtvom reći da je osim spomenutog čudnog obrata, jedan veliki plus filma i par dobrih (krvavih) scena, a svakako treba dodatno istaknuti onu u kojoj žrtva završi pod kamionom. Fenomenalno, a sadrži i jednu dozu crnoga humora koji je prisutan u filmu, ali ne u obliku pošalica ili sl. već načina razmišljanja i rezoniranja hladnokrvnih ubojica. Premda evociraju uspomene i očigledno da im je uzor vjerojatno najpoznatija uvrnuta obitelj ubojica u svijetu horrora — ona iz Texas Chain Saw Massacre, treba odati priznanje režiseru što je uspio da film ima neku atmosferu, izgled kao spomenuti film, neovisno o radnji. Jednostavno steknete takav dojam, da se radi o nečemu snimljenom u to doba, kada se rađao slasher. Šteta što Rob Zombie nije nastavio u tom pravcu, već se nepotrebno uhvatio dirati u svetinju i unakazio svijet filma, posebno napaćenog horror žanra sa dva remakea jedinstvenog Halloweena. Nemam što više za nadodati, nije ovo neko vrhunsko ostvarenje žanra, niti nešto čega ćete se sjećati daljnjih mjeseci. Radi se samo o jednom solidnom horroru uz koji ćete provesti dobru,strašnu večer, a sutra ćete tražiti nešto novo. Nadam se na stranicama filmske inkvizicije Ocjena 7/10
