U bliskoj distopijskoj budućnosti, prema zakonima Grada, svi singl ljudi odlaze u Hotel kako bi tamo u roku od četrdeset pet dana našli sebi para, a ako ne uspiju naći nikoga ko im odgovara, pretvaraju se u životinju u koju su oni izabrali i bivaju poslani u Šumu.
Jedan od najočekivanijih filmova, definitivno. Hm, ko bi rek’o poznavajući mene, ali ovakva originalna vanvremenska priča, intrigantna najava i tematika je nešto što me automatski, na prvu privuklo. I priznajem da sam izuzetno zadovoljan. Ali to ne znači da ćete svi biti i to iz jednog jedinog razloga. Ovaj film nije za svakoga, ovakav stil i ova priča odudaraju od konvencionalnosti na koje smo svi bez borbe pristali, ali u tome je i ljepota filma koju će rijetko ko znati cijeniti. Iako je predstavljen kao komedija čija se radnja odvija u distopijskoj budućnosti, film pored nekih komičnih dijaloga, meni u ostatku djeluje isuviše mračno i zastrašujuće da nije baš svejedno odgledati film i ostati ravnodušan. Glavni faktor u filmu, koji je ujedno i jedan od glavnih faktora u životu je – ljubav. Ali ovdje je ona prikazana ne kao osjećaj odnosno emocija, nego kao potreba, odnosno stereotip u društvu zbog kojeg se društveno izoluje osoba koja ne zadovoljava kriterije bračnog partnera ili koja ne želi da bude u bračnoj zajednici uopšte. Pored toga, film odlično predstavlja neke ljudske osobine poput podlosti, skepticizma i morbidnosti i u globalu, savršena je slika današnjeg društva koja je prikazana na jedan stvarno originalan i definitivno drugačiji način koji će obilježiti ovu godinu na izmaku. Performansi u filmu su maestralni, od sporednih do onih glavnih, ali najveće povale moram izdvojiti definitivno za Colin Farrella koji zaslužuje nominaciju za Oskara, pa možda čak i Oskara, te za Rachel Weisz i John C. Reilya. Mislim da se film u drugoj polovini nekako previše naglo odbacio od svoje tematike, od harmoničnog toka prema kojem je išla priča te mi je drugi dio nekako slabiji, ali opet film zaslužuje ništa više nego same hvale i svako skidanje kape. ‘Jastog’ je vrlo čudan, ali je ‘Jastog’ isto tako brutalno realan i iskren i kao takav je rijetka pojava koju treba popratiti. I sam kraj film je izuzetno čudan, ali na jednosmislen način zaokružuje priču o ljubavi, o traganju za istom, o ljudima i našim čudnim naravima.
Ocjena na IMDb.com mu je odličnih 7,6/10 a na Tomatoesima zavidnih 91%. Nema za sada nikakvih podataka o zaradi, a što se tiče reditelja, u pitanju je Yorgor Lanthimos, grk, koji iza sebe ima priznate filmove tipa ‘Očnjak’ i ‘Alpe’.
Jedan od najoriginalnijih filmova godine, ako ne i najoriginalniji, lijep na svoj način, a ne toliko humorističan koliko mu je ideja zastrašujuća. Sve u svemu – pisac što je htio reći to je i rekao.
Ocjena:9/10
Jastog – The Lobster 2015 Recenzija filma
Share
- Advertisement -
- Advertisement -
Pročitajte još!