 |
Prizivanje duhova: Porijeklo zla (2016) Ouija: Origin of Evil Žanr Horor, Triler |
Nikada nije bila samo igra. Los Angeles, 1965. godina, udovica i njezine dvije kćeri igrom slučaja pozovu zlo u svoju kuću. Kada najmlađu kći zaposjedne nemilosrdni duh, ova mala obitelj će se morati suočiti s velikim strahovima kako bi duha vratila s one strane. Kako započeti recenziju, a da budete dovoljno intrigantni, direktni ali i korektni. U slučaju ovog filma koji se okitio finim kritikama i koji mi je plijenio pažnju i kojeg sam čak planirao pogledati u kinu mogu samo reći sljedeće: kakvo komercijalno sranje. U moru filmova o duhovima, demonina, šejtanima, prizivanjem, isćerivanjem, ućerivanjem i sličnim tematskim projektima, dolazi jedan nastavak na film koji je popljuvan i dočekan na nož odmah po izlasku, a riječ je o hororcu iz 2014. godine naziva ”Ouija”. Tinedjžeri, ploča za prizivanje duhova i sve je otišla u tri lijepe. Eh, neko je u slabom prvom dijelu vidio materijala za produžetak priče, odnosno za dodavanje ”prequela” koji bi sve to fino upakovao u nešto smisleno i strašno, između ostalog.pa nam ga je plasirao u nekom retro-fazonu. Ja nisam pogledao prvijenac, niti ću, jer smatram da bi se ugasile moždane ćelije tokom gledanja, ali pogledam ovaj drugi dio ponukan prijemom kod kritičara i publike i ponadam se najboljem, a zauzvrat me dočeka sve što sam dosada na ovakvim filmovima vidio i još mnogo sra*a uz to. Oprostit ćete mi na ovakvom vokabularu kojeg nije lijepo koristiti, ali ovo piše jedan razočarani, iskusni ”filmofil” bez dlake na jeziku. Nije mi namjera ovu kritiku pretvoriti u egocentrično ispoljavanje vrlina i svih pozitivnih stvari kod mene, ali želim da shvatite poentu; znam prepoznati razliku između dobrog i lošeg filma. Ovaj film počinje odlično, čak štaviše, fenomenalno; uvodi nas u zajednicu na čijem je čelu samohrana majka koja zajedno sa svoje kćerke vara narod prizivajući paranormalne sile – vara, uslovno rečeno, jer ona to smatra kao nekim vidom pomoći za svoje mušterije. I tako se film odvija, raspliće, mene sve to fino onako zaintrigiralo i nisam se dao omesti snu, pošto sam film gledao prošlu noć, iza ponoći, no onda stanem na pola i kontam, ipak ću ja odspavati pa ću film nastaviti čim mi se ukaže prilika. Dan nakon, nastavim ja s filmom i shvatim da sam duplu priliku dao jednom jeftinom, glupavom, nimalo strašnom i slabom filmu. Sve ću ja ovo argumentirati, ne brinite, jer stalo mi je da shvatite o kakvom je filmu riječ. Naime, ove godine smo imali sličan film. Sličan, u sljedećem smislu: naime i u ”The Conjuring-u 2” i u ovom filmu imamo samohranu majku sa dvoje ili više djece. Takva zajednica očigledno je najzanimljivija demonima, a ujedno se čini i dosta ranjivom pa postane srž svih zlokobnih dešavanj. Pametno iskorištena ideja, rekao bih. Sličnu stvar smo imali i kod iranskog filma ”Under the Shadow”, koji je opet na minimalnom budžetu uz minimalne efekte postigao izuzetnu stvar – uplašio je i napravio odličnu zastrašujuću atmosferu. Sve ove priče o ovakvim porodicama vuku korijenje od ”The Exorcista” odnosno ”Istjerivača đavola”. Nije to bez razloga jedan od najstrašnijih filmova i dan danas i po uzoru na taj film i danas se snimaju tematski isti ili slični. Tu također imamo jednu samohranu majku koja od hrabre lavice i stabilne žene, pretvara se u očajnu i žalosnu majku koja čini sve da spasi kćerku od demona. Vraga ili whatever. U to vrijeme, davne ’73 da se napravi takav film sa takvim praktičnim efektima i sa svim ostalim komponentama bilo je revolucionarno; preokret za horor žanr. Danas, kada sve što zamisle mogu i da predstave u svom filmu, imamo jedno fujbljakgadnoogavnopatetično otvaranje usta. To sam vidio i u najavi filma i mislio sam da mi neće zasmetati kroz film i da neće biti tako upadljivo, ali nažalost, upadljivo je itekako, i to, i ostali mizerni CGI-momenti i likovi. Zašto, pobogu, zašto? Od priče kojom su mogli načiniti mini-revoluciju, napravili su komediju i jednu parodiju na riječi horor i strava. Ono otvaranje usta za mnoge perverzne bit će dovoljno perverzno i shvatam ja poentu toga i šta su oni nama time poručili, ali u realizaciji njihovih ideja imamo jedan jako glup film, nepotreban nastavak i nimalo strašan horor, između ostalog. Bio bi red, ako gledamo redu, da pomenem i performanse. Pošto sam se već dovoljno napljuvao, malo pljuvačke je ostalo i za glavnu glumicu u džunior izdanju. Djevojčica Lulu Wilson je simpatična, odnosno njen lik je zanimljiv, ispočetka i smiješan i drag, ali osoba koja tumači taj lik pokazala je isuviše neiskustva i amaterizma za vrijeme kada su filmovi jedna od vodećih industrija u svijetu. Neće proći pored iznimke da je mala, da je još djevojčica jer onda vam tad napamet trebaju pasti filmovi poput ”Little Miss Sunshine”, ”Room” ili ”The Piano” gdje su upravo djeca izuvala iz cipela. Njena kolegica koja joj je glumila stariju sestru, Annalise Basso, bila mi je daleko bolja i uvjerljivija. Ocjena na IMDb.com mu je 6,6/10, a na Tomatoesima 82%. Na 9 miliona dolara budžeta, film je zgrnuo više od 64 što je super, nek’ im je puna šaka brade. Kritičari hvale napredak i smatraju da je ovaj filma itekako bolji od prethodnika što je ja vjerujem istina i ne poričem da je pomak napravljen, s obzirom da je prvi dio imao samo 7% na ovoj stranici, ali opet mislim da umjesto trećeg filma trebaju ići s nekim novim projektom, npr. napraviti tolaet papir po imenu Ouija i sve vam je već jasno. Reditelj u kojeg sam polagao nade, Mike Flanagan, iza sebe ima odlični ”Hush”, osrednji ”Oculus”, jadni ”Before I Wake” i ”Abesntia” koju sam propustio. Sve u svemu, u globalu, u konačnici, desno-lijevo, gore-dole, ”Ouija 2” je neoriginalna, nemaštovita i neinovativna, a uz to je i gubitak vašeg vremena. Potencijal potrošen na klišeje, na mizerni pokušaj da se efektima preplaši publika, na jeftine trikove i mnogo još štošta lošeg, tako da na osnovu svega izrečenog ali i solidnog uvoda u priču i pokojeg dobrog nastupa, koje moram uračunati, film zaslušuje samo preporuku da ga se zaobiđe i jednu simboličnu ocjenu. Ocjena:5/10
