Monday, October 18, 2021
HomeCrimeRecenzija: Posljednja kuća nalijevo (The Last House on the Left, 2009)

Recenzija: Posljednja kuća nalijevo (The Last House on the Left, 2009)

-

Posljednja kuća nalijevo
(The Last House on the Left, 2009)
Žanr: Crime, Horror, Thriller
Godina: 2009
Redatelj: Dennis Iliadis
Glavne uloge: Garret Dillahunt, Monica Potter, Tony Goldwyn
Trajanje filma : 01:55:00
Datum izlaska :    13 March 2009 (USA)



Nakon relativno novijih horrora, bogatih komičnim elementima, odlučio sam se nastaviti niz za starijim, poznatim naslovom, poznatog kao dosta ekstremnog i brutalnog u vrijeme kada je izašao, a kojega mnogi smatraju kultnim. Premda sam ga i sam spomenuo u nedavnoj recenziji (Scream 4), te sam upotrijebio izraze poput tematski provokativan i inovativan 1972.g., tek sam sada isti i pogledao. Vjerojatno je to čudan podatak za nekoga tko stvarno gleda jako puno filmova i piše (nadobudno) recenzije, ali jednostavno je to bilo davno, dugo je bilo u opticaju samo nekakvih “izrezanih” verzija, a nisam baš ljubitelj žanra koji se danas naziva torture porn. Sukladno reputaciji koja je pratila film, zabranama prikazivanja (u tadašnje vrijeme) i sličnim pojedinostima, odgađao sam gledanje, uvijek preferirajući nešto po vlastitom “guštu”.

Zato mi je ova posebna serija recenzija na filmskoj dala jedinstvenu priliku da s valjanim razlogom posegnem za filmom kojega je već prekrila prašina zaborava, ukoliko ne smatramo remake iz 2009.g. nekakvim podsjetnikom (o tome nešto kasnije). Odmah moram naglasiti da me niti jedna recenzija ili vijest na netu ili u bilo kojem drugom obliku nije mogla pripremiti na ono čemu sam prisustvovao. Jednostavno ne mogu vjerovati da nigdje ne piše koliko je ovo u biti traljav i glup film! Da, dobro ste pročitali, radi se o pravoj, unikatnoj, neprikosnovenoj Wes Craven Bedastoći ™! Prvi film koji je Wes režirao, onaj koji je skrenuo pozornost na njega i otvorio mu mnoga vrata je patetično jadan! Prije nego li horror fanovi krenu s pljuvanjem niže potpisanoga kao filmskoga analfabeta koji ne razlikuje švedski akcioni od Hitchcocka, moram naglasiti da je to moje osobno viđenje iz današnje perspektive. Ne znam koliko je cenzura bila jaka 1972,g,, što se smatralo uvredljivim, što je bilo previše za pokazati, što je bilo zabranjeno ili nepoželjno poput prdca u liftu, a što odobravano i prihvatljivo. No, pošto se uz spominjanje ovoga filma u kontekstu najčešće nađu epiteti poput surov, mračan, divlji, sadistički i sl. za pretpostaviti da je u svoje vrijeme bio na zlu glasu. Vremena se ipak ne mijenjaju toliko, tako da je i onda i to bila odlična reklama, što je zasigurno pridonijelo statusu koji je film stekao s prolaskom godina. Znači, da odmah razjasnim, skidam kapu čovjeku zbog inovativnosti i drskosti koju je pokazao odlučivši se snimiti takav film, a i zahvalan sam mu za neke druge odlične uratke koje je kasnije snimio, ali ovo je filmski šrot u rangu slavnoga Ed Wooda. Jedina pojedinost koja me oduševila je prisutnost par komičnih elemenata, koji nisu tu slučajno, jer je Craven u dosta kasnijih djela imao taj zajebantski štih koji mi uvijek paše (u onih par dobrih filmova koje je snimio, naravno). Ovdje je to naglašeno odmah na početku kada buduće žrtve na radiju čuju vijest o odbjeglim robijašima i urnebesno maštovit i detalja opis negativaca koji valjda sažimaju sve najgore moguće osobine i zlodjela. Tako saznajemo da je Kruger trostruki ubojica (pop i dvije časne sestre!) koji je navukao sina na heroin da bi ga lakše kontrolirao (!?), a Weasel zlostavljač djece, voajer i sklon napadu smrtonosnim oružjem. No, to nije sve! Saznajemo da su ta dvojica dilera i silovatelja (ovo je posebno nadodano) prilikom bijega ubila i dva stražara, a da je nastradao i policijski pas — njemački ovčar, kojega je na smrt iscipelarila njihova pomagačica!? za koju kažu svjedoci da liči na životinju….Tri puta sam premotavao ovaj dio u nevjerici…jednostavno ZAKON! Za one koje zanima radnja, dvije djevojke se upute na koncert u grad, nalete na spomenuti trojac, te završe mučene, silovane i ubijene. Splet okolnosti dovede negativce u kuću jedne od ubijenih, te inače staloženi i obrazovani (srednji sloj) roditelji kada shvate što se desilo uzimaju pravdu u svoje ruke. Film ima tri ogromne mane, a to su: očajna gluma, iritantna i loše tempirana muzika, te retardirani scenarij koji kao da je proizašao iz mozga nekog bića koje je nastalo parenjem izroda “klasičnog” filmskog američkog juga sa kišnom glistom.

) Sadistički kriminalci tokom filma više izgledaju zbunjeno, izgubljeno, te uz posebno glupi izraz lica dok se iživljavaju nad svojim žrtvama, da sam posumnjao da su ili sjeli na kaktus, ili im se zaglavio šlic i nešto ukliještio…Žrtve su priča za sebe, kada krenu silovati prvu, Phillis (izvan kadra), ova ispusti nekakav lijeni, neodređeni, razvučeni “Ouu, noou, stop it…noou, oouu,a” kao da ju je pas zapišao, ili da je gnjavi neka frendica…da ne ispadnem nekakav sadist, ali bez obzira na prijetnju nožem ili batinama, čovjek bi očekivao nekakav prigušeni krik ili sl…izraz lica druge djevojke (Mary) koja tome prisustvuje je neprocjenjiv, da ne znate o čemu se radi mislili bi da je naišla na pseći izmet na cesti (istog onog psa koji gnjavi). Primjera je previše, ali je vrhunac definitivno kada roditelji pronađu mrtvu kćer pored jezera (rijeke). Ta scena zaslužuje ući u anale filmske povijesti kao nešto najblesavije ikada prikazano u filmu koji je spominjan u bilo kakvome pozitivnome kontekstu. Znači, roditelji dotrče do kćeri koja se vidljivo još miče i ima otvorene oči, kleknu, otac je podigne glavu-sljedeći kadar majka kaže: “Isn’t there anything we can do for her?” A otac (inače je doktor) odgovara: “Nothing. She’s dead. WTF!!? Kako? Kada? Što?Strašan si mi ti doktor icon wink The Last House on the Left (1972) Čak sam pomislio da je nešto izrezano, ali sam gledao uncut verziju i provjerio ukupno trajanje filma…što je još bolje, onda umjesto da bude histerična i očajna, majka izusti” Oh baby” par puta tonom kao da sa susjedom priča o vremenu…ne znam gdje je Craven našao ovu ekipu bijednika, ali je mogao rađe sam odglumiti sve uloge i nazvati to umjetničkom slobodom…

Dobro, glumci su koma, ali barem scenarij spašava stvar napetom i uzbudljivom pričom, zar ne? E, pa dovoljno je navesti samo dva primjera (ne mogu odoljeti) koji dokazuju njegovu uzvišenost i razinu jedne nedostižne gluposti koja vjerojatno do današnjeg dana nije dostignuta. Pazite sad, roditelji su shvatili što se desilo njihovoj jedinici, a odgovorni spavaju snom pravednika u njihovoj kući. Tako je, vrijeme je za osvetu. Stoga doktor silazi u podrum po oružje, te prvo uzima francuski ključ i poklopac od kante, da bi nakon par minuta shvatio da je sačmarica ipak bolji izbor. No, umjesto da tada ubije stoku na spavanju, on im postavlja zamke po kući!!!? I to kakve! Namazao je pjenu za brijanje na pod, da se bagra posklizne na smrt!? Dobro, spojio je i struju na vanjsku kvaku…no, ipak je majka ta koja je smislila najbolji način za kažnjavanje. Ona uz izgovor, odnosno nuđenjem seksa izvede Weasela izvan kuće, uspije ga smuljati da ovaj pusti da mu sveže ruke iza leđa, te onda umjesto da ga zatuče kamenom, ona mu izvadi muškost, malo ju nateže rukom, a onda pređe na felacio!!?? Ha! To je ingenioznost zamke! Pred kraj, ona mu odgrize veseljka! Tko je to smislio i pod kojim drogama je bio nije poznato, ali je netko to morao i odobriti. E taj je stvarno zavrijedio svoju plaću i zrak koji udiše. Nažalost, nemam vremena (ni prostora) opisivati borbu oca i Krugera motornom pilom…

Ostala mi je još muzika. Nije lako to opisati. Ovo prije je bilo mačji kašalj. Premda ima zabavnih pjesmica, koje mogu proći, iritantni su zvukovi i melodije koje se protežu kroz cijeli film i koji imaju potpuno suprotni učinak od željenog. Nešto kao da na dječjem rođendanu umjesto sretan ti rođendan pustite pogrebni marš. Toliko promašeno. Kao da pobješnjela deva kopitom udarala po sintisajzeru. Ono što je kod Daria Argenta funkcioniralo do savršenstva i idealno se stapalo sa radnjom, stvarajući dodatni dojam ludila, napetog iščekivanja i mučnine, kod Cravena samo stvara mučninu, nevezano da li je na ekranu nekakav jesenji krajolik ili graviranje imena nožem u nečija prsa. Prava šaka u oko, no relativno prolazi nezamijećeno naspram svih ostalih nedostataka kojima film obiluje.

Što na kraju reći, osim da trebate jako dobro pripaziti kada odlučite pogledati neki Cravenov film, jer nikada ne znate na što ćete naići. Nevjerojatno je da se radi o istoj osobi. Dobro, dosta tih redatelja i glumaca kada “dobije sijede” podemoni za lovom i onda ne bira uloge niti scenarije, ali vidim da Craven ima afiniteta katastrofama od samoga početka. ovo je možda jedan od iznimnih slučajeva kada mislim da je opravdano snimanje remakea, ali pošto još nisam pogledao taj iz 2009.g. ne mogu procijeniti.

Bez obzira na moj negativan stav, ipak apsolutno preporučam gledanje iz dva razloga: da vidite što je bilo ekstremno naselje na filmskome platnu te 1972.g., te iz dobro znane uzrečice: toliko loš da ga morate pogledati! icon smile The Last House on the Left (1972)

Ocjena:7/10

Denis Nekic
ABOUT: Founder of "Recenzije Filmova i Serija". I am just one of those people who love to watch films and series. I can be considered as movie freak or movie enthusiast as I generally watch new movies playing in cinemas. I also enjoy watching US television series and occasionally Asian series. In addition, I would like to clarify the rating which I put at the end of my post. This rating is given purely based on my subjective opinion and total enjoyment of watching the movie. So if I truly enjoy the movie or TV series, for sure the rating would be high, whereas if I am unable to enjoy it, most likely the rating would be lesser.

Pročitajte jos...

Ostanite Povezani

210FansLike
6,479FollowersFollow
0SubscribersSubscribe

Latest posts