 |
Djevojka u vlaku (2016) The Girl on the Train Žanr: Triler |
U mnoštvu ušuškanih prigradskih domova, pogled joj iznova luta do jednog u kom živi sretan bračni par – dvoje mladih, lijepih i naizgled sretno zaljubljenih supružnika. Međutim, stvarnost je daleko od te idilične slike, a Rachel će ubrzo saznati šta se krije iza zatvorenih vrata savršenog doma. Visoka očekivanja nakon trejlera koji me je oduševio splahnula su već nakon prve polovine filma i shvatio sam da tonem u stanje blagog razočaranja. Odmah na početku sam vam stavio do znanja o kakvom je filmu riječ. Nema više cile-mile, odugovlačenja, hodanja ”okolo kole”. Zašto? Zato što sam u ovaj film vjerovao, dao mu devet i nešto eura i svoje dragocjeno vrijeme i vratilo mi se sve al’ nikako na lijep način. Nakon što sam konačno s društvom ugovorio termin, a onda im predložio ovaj film, otišli smo u kino koje prikazuje originalne verzije filmova, u ovom slučaju, dakle, na engleski i sva sreća u nesreći je da je moja ekipa bila zadovoljna filmom i da su na kraju rekli ”nije loše”, a to je iz moje perspektive bilo loše, slabo, daleko od onog što sam priželjkivao. Da budemo realni, film je svojom najavom i premisom sam sebe podigao visoko na ljestvici i djelovao je kao ”Gone Girl” ove sezone iz razloga što je rađen prema popularnoj knjizi, a uspio je prikupiti i odličnu glumačku ekipu da ovu ekranizaciju predstavi u ozbiljnom, dugopamtljivom i očaravajućem tonu, ali, ali… stvarnost je posve drugačija jer ”The Girl on the Train” je isuviše spor i mlak, a samo rasplet me uspio živnuti na malo i probuditi iz sna koji me prizivao. Ono što je filmu oduzelo napetost koju obećava i zanimljive trenutke jeste previše retrospektivnog pričanja, zatim dijaloga koji se pretvaraju u beskonačne ispovijesti likova koje se opet kasnije uspijevaju pretočiti u retrospektivnu naraciju i tako unedogled. Još neka polagana muzika u pozadini spušta tenzije i smiruje atmosferu i tako oduzima ovom filmu sve mogućnosti da bude film sezone i da iskreno ispoštuje svoju publiku. Nije ono sve tako sivo; u filmu se pojavljuje dosta meni dragih lica poput same Blunt, a i Lise Kudrow i Laure Prepon pa je donekle bilo i podnošljivo gledati ovu slabu ekranizaciju, no sve u svemu, nazvat ću ovaj film jednim od najvećih razočaranja godine. Pošto sam već pomenuo glumce, Emily je stvarno svoj posao odradila vrhunski u glavnoj ulozi, a u sporednoj mi je jako dobra bila i Allison Janney, također meni draga glumica no njihova angažiranost ne može podići ovaj film iz pepela i dna svih loših ekranizacija odličnih knjiga. Pretpostavljam samo da je knjiga po kojoj je film rađen odlična jer priča je zaista zanimljiva i misteriozna, baš u stilu krimića Agathe Christie, tako da ću vam preporučiti da se držite knjige. Ocjena na IMDb.com mu je 6,7/10, a na Tomatoesima slabih 44%. Tate Taylor je reditelj filma i iza sebe ima odlične ”The Help”, ”Get Up On” i slabi ”Pretty Ugly People”. Na 45 miliona dolara, film je zaradio jače od 122 širom svijeta U konačnici mogu samo zagrijanima za ovaj film preporučiti da se malo ohlade i da snize očekivanja što je više moguće i tek tad možda dobiju solidan i zanimljiv filmčić jer ovako je ovo samo jedna depresivna epizoda ”Očajnih kućanica” puna melodrame i nepotrebne patetike. Ocjena:4/10