Ustanička ulica (2012)
Ustanička ulica
Žanr: Drama, Triler
Godina 2012
Redatelj: Miroslav Terzić
Producent: Gordan Kicic, Djordje Milosavljevic
Glavne uloge: Gordan Kicic, Uliks Fehmiu, Rade Šerbedžija
Zemlja: Srbija
Trajanje filma: 01:31:00
Moramo priznati da nas je domaća kinematografija prilično obradovala proteklih godina, pojedinim zaista pohvalnim ostvarenjima. Pre oko pet godina imali smo prilike da gledamo, briljantne filmove. Kao što su Hadersfild ili Klopka, a sada i film Ustanička ulica u režiji Miroslava Terzića. Iako film zbog kvalitenije produkcije ima tendencija da podseća na holivudski. Ustanička ulica u suštini odiše evropsko-domaćim kvalitetom, onako kako to samo naš film ume. Možda je to zbog naklonosti ka domaćoj kinematografiji, ali čini se kao da ista ova priča u holivudskom izdanju ne bi imala istu snagu.
Govoreći o prednostima domaćeg filma nad, tzv. zapadnjačkim, prvenstveno se misli na glumce. Sa te strane, ovom filmu sleduju samo hvale i teško je bilo kojem glumcu iz ekipe Ustaničke ulice naći zamerku. Gordan Kičić konačno pokazuje svoj puni sjaj u ulozi Dušana Ilića. Nasuprot komičnim ulogama, kakve je najčešće igrao, nadamo se da ćemo ga u budućnosti više viđati i u ovakvim rolama. Uliks Fehmiu je domaćoj publici do sada bio poznat po manjim ulogama u filmovima poput Vizantijsko plavo ili seriji Zaboravljeni, ali je sada dokazao da definitivno zaslužuje više. Što se ostale glumačke ekipe tiče, dovoljno je reći samo Rade Šerbedžija (Anka 2017) i Petar Božović. Suvišno je bilo šta govoriti, osim da je prava šteta što se kod nas filmovi ne snimaju češće.
Kako se ova recenzija ne bi pretvorila u neki patriotski hvalospev domaćem filmu, moramo dodati da Ustanička ulica ima i određenih nedostataka. Samo trajanje filma je dosta kratko i čini se nedovoljno kako bi on ostavio jači utisak. Takođe, sama priča u pojedinim delovima poseduje neke propuste i dosta toga je ostavljeno na gledaocu da zaključi. Razume se da u priči ne treba sve sažvakati i postaviti na gotovo, ali izgleda kao da se u ovom slučaju otišlo u drugu krajnost.
U pojedinim scenama date su samo naznake radnje, tako da ne znamo zasigurno šta se zapravo desilo, te se čini kao da se od gledaoca očekuje da bude prilično inteligentan ili maštovit. To u suštini nije toliko loše, jer je fim na taj način oslobođen nepotrebnih scena, ali takav pristup snimanju filma može biti mač sa dve oštrice. Konkretno, ukoliko ima malo informacija, zaključivanje na osnovu detalja se širi poput zaraze, te se neki zaključak može zakačiti za neki nebitan detalj, kojim se zapravo ništa nije htelo reći.
Ovo je više izraženo u drugom delu, a posebno na samom kraju filma, gde se radnja odvija gotovo bez jedne reči. Takođe, kraj filma je vrlo zbrzan, sa vrlo oskudnom količinom informacija. Opet, nasuprot pojedinih nejasnoća, neke stvari su bile prilično predvidljive, kao što je identitet Grbavog, jer jednostavno nije bilo puno opcija za razmišljanje.
Film koji pokreće domaću produkciju
I pored navedenih nedostataka, Ustanička Ulica je, kao što smo već rekli, jedan od kvalitetnijh ostvarenja u proteklih par godina. Ko je ljubitelj domaće kinematografije, ne bi trebao nikako da propusti ovaj film. Ko nije, ovo je idealna prilka da je zavoli.