 |
Djeca su dobro The Kids Are All Right (2010.) Žanr : Krimi/Drama/Triler Godina : 2010 Redatelj : Lisa Cholodenko Glavne uloge : Annette Bening, Julianne Moore, Mark Ruffalo, Mia Wasikowska, Josh Hutcherson Trajanje filma : 01:33:00 Datum izlaska : 2010. |
Nic (Bening) i Jules (Moore) su u dugogodišnjoj vezi te imaju dvoje, umjetnom oplodnjom začete, djece. Pošto djeca imaju već poneku godinu (osamnaest i petnaest) odluče upoznati svog biološkog oca (Ruffalo) te tu počinje zaplet. Iako nam je na prvi pogled jasno da se radi o nekonvencionalnoj obitelji situacija iznutra i ne izgleda tako pošto stvari funkcioniraju čisto ok. No, … Ideja o lezbijskoj vezi sa dvoje već odrasle djece koja traže svog biološkog oca izgleda kao dobitna kombinacija te interesantan temelj za vrhunski uradak. Nažalost, ostalo je samo na izgledu. Iako se zavidna glumačka postava svesrdno trudila da izvuče čim više iz plitkog scenarija sve je ostalo samo na trudu, ali bi se usudio reći da krivnja nije njihova. Sve potencijalno interesantne putove kojima je film mogao krenuti Lisa Chlodenko je uspješno izbjegla te je lagano plutala u dosadi pokušavajući žonglirati između drame i komedije. Iz toga je proizašlo sivilo drame bez ičega smiješnog. Možda je problem u meni (u biti ne možda već sigurno), ali svijet gdje su svi bez predrasuda te opraštaju pogreške drugima „na prvu“ jednostavno mi ne leži. Idealizacija društva i toliko (bolesno) potreban happy end totalno ubijaju želju za gledanjem holivudskih uradaka. Pokušaj prikaza realne situacije i svijeta kao da je osuđen da završi umjetan poput kakve političke farse. Ne kažem ja da nema i u realnom životu sretnih završetaka, ali za to se treba puno više potruditi od samo jednog „I’m sorry“. Kao što sam već naveo jedina svijetla točka je glumačka ekipa koja se trudila iz petnih žila, ali više od ovoga jednostavno nije bilo moguće. Posebno me se dojmila mlada Mia Wasikowska u ulozi kćerke Joni koja se izvanredno snašla u koži osamnaestogodišnjakinje koja se osim svojih „redovnih“ problema (odvajanje od kuće radi odlaska na faks, ljubavi te svega ostalog što muči teenagere) još mora nositi i sa „pojavom“ biološkog oca te razdorom u obitelji. Sve u svemu, definitivno nije nešto što ću preporučiti ikome da pogleda, ali također moram priznati da sam vidio i mnogo lošijih filmova. Ovaj film je još jednom potvrdio moje, ne baš najbolje, mišljenje o onima koji nominiraju filmove za Oscara pošto je imao čak četiri nominacije (pogotovo mi nije jasna ona za scenarij), ali to je tema za sebe. Ocjena: 4/10
