Pedeset nijansi crne (2016) Fifty Shades of Black Žanr: Komedija |
Mlada neiskusna studentkinja liberalne knjižvenosti, upoznaje uspješnog biznismena s kojim ulazi u vezi ali će sve biti poljuljano zbog njegovih seksualnih običaja. Parodije na kultne i popularne filmove krenule su, po mom mišljenju, još od kultnog ‘Airplane’a, nezaboravne parodije na akcione filmove koja je nasmijavala mnoge generacije. Kult parodija se nastavio i nakon devedesetih kada nam je predstavljen ‘Scary Movie’. Također kultna parodija koja je u svoja četiri nastavka itekako dobro ”spoof”ovala sve popularne i uspješne filmove. Kažem četiri, jer onaj peti nastavak iz 2013. sa Ashley Tisdale je bolna tačka svih fanova pa ga šapćući spominjemo. Jedan od braće Wayans, Marlon, koji je bio upleten i u neke velike holivudske naslove tipa ”Rekvijem za snove”, u suradnji sa rediteljom Michael Tiddesom, 2013. je izbacio jednu vrlo solidnu parodiju na, do tada aktuelne, filmove o paranormalnim dešavanjima. Godinu nakon, na ljeto 2014., dočekao nas je užasan nastavak koji je bio tortura za zdrav razum. Sada više nisu bili aktuelni hororci, nego primarna stvar za ismijavanje bila je prošlogodišnja i pretprošlogodišnja senzacija ‘Pedeset nijanse sive’. Kad su mnogi vidjeli da se takav film snima, vjerovatno su bili i više nego zadovoljni i uzbuđeni da vide kako taj film razapinju s obzirom da i sam original mnogima nije smio. Problem je što se ovoga puta opet režije prihvatio Tiddes, jedan vrlo svjež, nov i nestabilan reditelj i to sa Wayansom, koji svim srcem pokušava da ostane na polju komedije, pa je doza skeptizicma bila podignuta na veći nivo. Svim srcem sam i ja htio da ovo bude jedna uspješna komedija i prva ocjena na IMDb.com bila mu je negdje oko 7,4/10, čini mi se, ali je iz dana u dan opadala pa se i moje raspoloženje u svezi ovog filma znatno promijenilo. Mislio sam da su ovoga puta ponovo i nepovratno zabrljali i po mišljenju mnogih, zapravo i jesu, ali prema meni, svaka komedija kojoj se nasmijem nekoliko puta i koja pruža ”good-feeling” tokom svog trajanja je solidna stvar, a u ovom slučaju, gledljiva i preporučljiva. Na stranu što je riječ o previše vulgarnom, eksplicitinom i glupom filmu koji ne poštuje zakone logike i zdravog razuma, koji odudara od umjerenosti i ljepote, ”Pedeset nijansi crne” zapravo je veoma pristojna parodija koja ima dobrih i smiješnih skečeva i dijaloga, ali isto toliko propalih fora, onih predvidljivih momenata i isforsiranih šala. Kali Hawk partnerica Waynasu u ovom filmu me zaista pozitivno iznenadila i može mu parirati kada je riječ o performansu. Kaotičan, čak uvredljiv u nekim trenucima i očigledno glupav, ovaj film je svejedno i smiješan i dobronamjeran. Ocjena na IMDb.com mu je konačnih i niskih 3,3/1 0 a na Tomatoesima samo 7%. U Americi je film zaradio malih 9 miliona dolara i na zaradu se odrazile ove katastrofalne kritike koje su ga zapravo i oštetile, ali vjerujem da se film oslanja na veliku zaradu u kinima van Amerike. Tiddes, kojeg sam spominjao, reditelj je i ovog filma koji je radio prvi i drugi dio ‘A Haunted House’a. ”Fifty Shades of Black” mogao je biti puno, puno bolji, uređeniji i pametniji i vjerujem da bi stekao veću popularnost pa možda čak i neki kvazi kultni status, a ovako se vidi da ga je vodila nevješta rediteljska ruka koja ima u cilju nasmijati publiku ali ne zna kako, pa mu nekad to i upali i posreći mu se, a nekad bi ga našli i jednostavno ubili. Ovoga puta ćemo ga pomilovati jer sam se ja par puta od srca nasmijao. Par puta je malo, pomislit će mnogi, ali insanu kojeg je teško nasmijati i ovo je dovoljno dobro. Ocjena:6/10